Direktor Doma zdravlja Lopare, Želimir Nešković, bio je gost emisije “Da pređemo na TI”. Nešković je za portal Dešavanja u Bijeljini govorio o svom djetinjstvu, o svojim vizijama, željama, obećanjima…
Kako kaže, u najljepšem sjećanju mu je vrijeme provedeno sa roditeljima, rodbinom i prijateljima.. Vremena kada je bez briga trčao za loptom.
Ni u jednu akciju ili poduhvat, ne ulazi nespreman, odnosno, bez vjere u to što radi – uvijek duboko vjeruje u ono što radi.
Šta bi prvo pokazao u Semberiji nekome ko dolazi prvi put u naš kraj?
Pokazao bih turističke potencijale, pokazao bih dobra domaćinstva.. Semberija je jedan razvijen poljoprivredni prostor, sredina u koju rado dolaze gosti, to je lokalna zajednica, grad koji je mnogo povećao svoj broj stanovnika u posljednjih dvadsetak godina, jedan otvoren grad, grad koji odiše jednom gostoljubivošću, dobrim građanima, dobrom ekonomijom, privredom, trgovinom, jedan prosperitetan kraj a itekako bih pokazao Narodni muzej, brojne tekovine istorije i kulture semberskog kraja od Kneza Ive od Semberije, Filipa Višnjića, takođe, tu je Rijeka Drina, Sava.. Geografski krajolici koji zaokružuju Semberiju, jedan vrlo vrlo lijep kraj.
Koja je tvoje najsrećnije vrijeme provedeno u djetinjstvu?
Moje uspomene iz djetinjstva su vezane za moje roditelje, moju rodbinu, moje prijatelje… Neke rođendane, druženja, proslave. Ja sam u vrijeme rata bio dijete, pamtim i neke teške trenutke, teške događaje, ali itekako pamtim i lijepe momente. Takođe, bavio sam se sportom i to su mi bili jedni od ljepših dana kada sam ih koristio igrajući fudbal, odbojku, košarku… Pogotovo fudbal koji sam trenirao preko 10 godina.
Na čemu si najviše zahvalan?
Zahvalan sam mojim roditeljima, mojoj porodici na normalnom odgoju, na omogućavanju jednog normalnog prosperitetnog života, pogotovo kada sam bio mlađi, kada sam htio da stičem znanje i zahvalan sam ljudima iz moje lokalne zajednice koji su tu uvijek za mene, mojim prijateljima, generalno ljudima iz sredine u kojoj živim. Tu gdje živim, tu se lijepo osjećam i hvala ljudima koji su uz mene, a njih je, čini mi se, poprilično mnogo.
Šta je to što te čini drugačijim od ostalih?
Teško pitanje.. Da li sam uopšte drugačiji od ostalih?! Trudim se da svaki dan napredujem i da ovaj tim koji vodim jednostavno napreduje, koliko sam drugačiji od drugih, ne znam, ali se trudim da jednostavno budem prosperitetan, napredan iz dana u dan.
Radiš li ono u šta vjeruješ ili samo pokušavaš vjerovati u ono što radiš?
Vjerujem u ono što radim. Duboko vjerujem u ono što radim, jer ne bih ulazio ni u jednu akciju, ni u jedan poduhvat, a da ne vjerujem u to.
Koja osobina kod ljudi te nervira?
Nerviraju me loša znanja, slaba želja za sticanjem novih iskustava… Ne mogu reći ljudska glupost, ali nedovoljna želja za proširenjem ljudskih vidika, to je ono što me nervira. Volio bih da više kao društvo i kao ljudi, svako više radi na sebi.
Šta je gore: doživjeti neuspjeh ili nikad ne pokušati?
Zanimljivo pitanje… Nisam za opciju nikad ne pokušati. Doživjeti neuspjeh je, ne mogu reći nešto normalno, ali često i treba se čovjek navići i da doživi neuspjeh. Nikad ne pokušati – za tu opciju definitivno nisam, smatram da treba pokušati ono što je normalno, ono što se iskustveno pokazalo dobrim – treba pokušati.
Čega se plašiš?
Pa nemam nekih posebnih strahova. Volio bih dobro zdravlje svojoj porodici i ljudima oko mene i generalno ljidima. To je osnovni preduslov za normalan način života.
Šta si uvijek želio učiniti, a nikada nisi?
Uvijek imam nekih planova vezanih za profesiju, za neka nova znanja, za obilazak novih destinacija… Htio bih više vremena da provodim sa svojom porodicom, to je ono što je definitivno na prvom mjestu, ali ima nekih pitanja koja bih želio, ali čini mi se da ću u budućnosti potruditi se da ih postignem.
Koje je najvažnije obećanje koje si dao sam sebi?
Imam obećanja sebi na dnevnom nivou i obećanja koja su dugoročna. Ona su uglavnom profesionalna i odnose se na rad u ustanovi koju vodim i na neke planove političke, a neka konkretno pitanja i neke planove pa sad da bih dao sebi neka obećanja, nisam nešto posebno zadavao.
Da možeš promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?
Volio bih da su svi ljudi zdravi, iako je to teško izvodivo, ali to je ono što mi je nekako najvažnije.
Da li bi promijenio nešto na sebi?
Ima masa toga što bih promjenio na sebi, od pristupa radu, u odnosima sa ljudima, nekim psihološkim momentima.
Da možeš vratiti vrijeme, šta bi promijenio?
Pa ne bih nešto posebno mijenjao. Neke privatne stvari bih možda malo drugačije uredio, na profesionalnom planu ne bih nešto posebno mijenjao, možda bih bolje organizovao svoj život i svoj rad.
Šta radije biraš – ružnu istinu ili lijepu laž?
Radije biram ružnu istinu.
Poruka za kraj?
Ono što mene motiviše svaki dan je želja za boljim, ljepšim, uređenijim životom, za boljim standardom svakog čovjeka. To je onaj motiv. Kada vidim svoju porodicu, svoje dijete, onda mi to daje još veću želju da radim jače i bolje.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
