"Zakon o slobodi vjeroispovjesti, tako je nazvan, a ja vidim samo jednu neozbiljnu lakrdiju u samom nazivu jer ko je taj koji ima pravo da između nas vjernika i Boga određuje hoće li biti sloboda ili nesloboda"
Sinoć je u Herceg Novom odslužen moleban u crkvi Svetog Spasa na Toploj nakon čega je sabrani narod krenuo u molitvenu šetnju do crkve Svetog Arhangela Mihaila u Starom gradu.
Hrišćanskom porukom „Mir Božiji, Hristos se rodi!“ Božić je okupljenima čestitao hercegnovski efendija Husein Hodžić, predsjednik Islamske zajednice Crne Gore za Budvu i Boku, savjetnik reisa za međureligijska i međunacionalna pitanja.
U uvodnom dijelu besjede objasnio je razloge zbog kojih je večeras bio na Belavisti, a u zaključku ustvrdio da nije jedini problem očuvanje imovine, već je veće iskušenje očuvati vjeru, prenosi Radio Herceg Novi. Takođe je istakao da ne govori u ime Islamske zajednice jer bi to bilo nečasno, ni u ime svih muslimana, već u svoje lično i ime njegovih vjernika koji ga podržavaju.
„Pitaćete se zašto je ovdje jedan običan čovjek iz Bosne, sa sjevero-istoka što gleda u Drinu i Savu, iz Teočaka u kojem su, vjerovali ili ne, ali su istorijske činjenice, jedno vrijeme bile prisutne mošti Svetog Luke apostola koga je Branković postavio baš tu pred dolazak Turaka, nažalost uzeli su ga rimokatolici. Ne znam jesu li platili i koliko je Branković naplatio, ali tako je bilo.
Ja sam odatle, imam tog kosmopolitizma, tolerancije duha. Pitaćete se zašto sam ovdje, odgovaram da sam ovdje što me Bog vječni pozva da budem na pomoći bratu i komšiji.
Ovdje sam jer sam prisustvujući dešavanjima prethodne godine u hramu u Podgorici, u Baru i drugim događajima, od patrijarha Irineja čuo i to ponavljam, da je „Srpska pravoslavna crkva izuzetno raspoložena da uspostavlja i širi dobre odnose i povjerenje sa muslimanima sa Balkana, posebno sa Bošnjacima“ među kojima sam eto i ja.
Još jedan razlog je susret sa akademikom Matijom Bećkovićem prilikom osveštavanja hrama u Baru, koji izrazi pohvalu na moju zdravicu, koju sam tada kao i večeras samo kao građanin govorio.
Ne smijem da kažem da sam u ime Islamske zajednice bilo bi nečasno, da sam u ime svih muslimana, nisam, nego u ime mojih vjernika koji me podržavaju i u svoje lično ime.
Kaže akademik „efendija svaka čast na zdravici“, a ja njemu šeretski „akademiče hoćemo li se ćerati“, što je njegova poznata rečenica. Odgovorio mi je „dosta nam je bilo gluposti“ i osjetio sam iskrenost.
Tada sam naučio lekciju života ili dio nje, koja se zove tolerancija u kojoj treba razumjeti, poštovati i sarađivati sa i potpuno drugačijim mišljenjima čovjeka“, rekao je efendija Hodžić.
Srbi i Crnogorci su, kako je poručio efendija Hodžić, rijetki narod koji pamti dobro koje mu neko učini, neće zaboraviti i neće iznevjeriti.
„Ovdje sam i po iskazu davnog, drevnog Marka Miljanova koji reče „čojstvo i junaštvo je braniti drugačijeg od sebe“ a mi smo malo drugačiji međusobno i ja sam radi toga i došao, braćo moja draga. Učenje moje vjere je da komšiju i brata ne smijem zapustiti, da mu moram pomoći, da mu se odazovem kad me god pozove. Pozvan sam i velikodušno sam se odazvao.
Ovdje sam večeras da javno obznanim i zahvalim Opštini Trebinje i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, gospodinu Amfilohiju jer su posebno oni u vrijeme podnošenja građevinske dozvole za gradnju Centra islamskog u Kumboru bili ti koji su do tada dali najviše novca i prigoda, više nego moji muslimani i moja legitimna Islamska zajednica u Crnoj Gori.
Dobro se dobrim mora vraćati, zato sam večeras ovdje. Istina, nismo mogli biti registrovani kao prostor u kojem ćemo se moliti već samo i jedino kao stambeno poslovni objekat, na to smo i pristali. Nema na području od Srbije na ovamo primjera da su se džamije obnovile, već su sve registrovane kao stambeno poslovni objekti. Radićemo na tom planu i ja sam prvi koji uzima barjak da širimo povjerenje i toleranciju.
Svoj dolazak na protestnu litiju efendija Hodžić je obrazložio i divnim primjerima iz prošlosti, međusobnog suživota i tolerancije.
„Rahmetli Iso Mahmutović iz sela Bistrice kod Bijelog Polja koji je 1967. godine po nalogu vlasti doveo radnu grupu na Cetinje da sruše kosturnicu. Kad je Iso vidio, rekao je „ovo je svetinja, ja svetinju ne diram, a da je moje, pala bi mrtva glava“.
Policija je zaprijetila da će ostati bez posla, a on odgovorio da daje otkaz.
Prošlo je i 50 godina od tada kada me je časni episkop Amfilohije upitao da ga nađemo. Našli smo njegovog sina, doveli ga iz Francuske i on je nagrađen ordenom i to je gest crkve koji mi pamtimo.
Ima i drugi čovjek, kojem nažalost ne znam ime. U Foči kod Čaršijske ili Careve džamije, imali su radnje i pravoslavni i muslimani i jevreji, ali pamte jednog kovača, pravoslavca koji je u svojoj kovačnici radio časno svoj posao, ali kada bi čuo da je mujezin na minaretu počeo da poziva na molitvu, taj časni i čestiti čovjek držao je čekić u rukama i nije htio da ga spusti na nakovanj da ne bi uznemirio zvuke ezana.
Nama i danas takvi trebaju, Iso, ovaj pošteni čovjek i da ne govorim šta još-poručio je efendija Hodžić i istakao da je večeras u Herceg Novom i da pokaže da podržava pravoslavni na njegovom pravednom putu i protestu.
„Tako i treba za vjeru dati sve, a vjeru ne dati nizašto! Podsjećam na riječi patrijarha Irineja i nadam se da ćemo razvijati povjerenje jer svi smo mi na neki način ugroženi, kao što se ovo sada nadvilo nad Srpsku pravoslavnu crkvu.
Zakon o slobodi vjeroispovjesti, tako je nazvan, a ja vidim samo jednu neozbiljnu lakrdiju u samom nazivu jer ko je taj koji ima pravo da između nas vjernika i Boga određuje hoće li biti sloboda ili nesloboda.
Bog je rekao sloboda i to je to! Rekao sam, ovdje ne govorim u ime Islamske zajednice. Govorim NATO-u i Evropi da nam ne mogu više prodavati ideje duplih aršina, segregaciju. Javno se vidi da samo jedan svjetonazor uzimaju u svoju zajednicu. Pola Kipra su ostavili, pola su uzeli, a one koje su uzeli morali su da pristanu da Božić bude 25. decembra. To je već početak raskola.
Molim Boga da vi ostanete oni koji će svoj Božić, najveći praznik u hrišćanstvu, slaviti 7. januara. Nemojte da vas prevare da bude drugačije, jer ovaj zakon je igra ka tom cilju.
Imovina je ovdje manje bitna, čuvajte vjeru. Biće imovine, a biće i kompromisa. Bog vas sve čuvao!“, kazao je efendija Hodžić, čovjek kojeg pamte i kao jednog od onih koji su sagradili kuću porodici oca Dragana Cvjetanovića nakon njegove smrti.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: in4s.net
