Gost emisije „Oko u Oko“ portala Dešavanja u Bijeljini bila je Branka Marković-Savčić, kandidat za odbornika koalicije Pokret za Bijeljinu, SDS Semberija, SPS Goran Selak.
Branka Marković-Savčić ima neobičan životni put.
„Baš volim što sam došla u Bijeljinu. Čudno je to nekako u životu čovjek snuje, a Bog odlučuje. Da mi je neko rekao prije 30 godina da ću doći u Bijeljinu, da živim, pitala bih se a što baš u Bijeljinu? Rođena sam na Drini, u Goraždu, a evo me opet na Drini, ali u Bijeljini. Znači, Drina je moja sudbina, moja neminovnost. Rođena sam u Goraždu, daleke i davne 1961. godine na Veliku Gospojinu. U Goraždu sam završila osnovnu i srednju školu, pa sam završila fakultetu u Sarajevu, pa sam se vratila u Goražde i zaposlila se. Radila sam u opštini osam godina, a onda su počele nesretne ratne godine u kojima sam ja sticajem okolnosti dospjela u glavni štab u Han Pijesak i tu provela četiri godine i bez svoje volje, ali opet na moju sreću, sa glavnim štabom koji je lokaciju promijenio iz Ham Pijeska, došao u Bijeljinu. Kako to samo život, kao najbolji režiser namesti, ja u tim ratnim godinama i u tim nesretnim, a opet za mene nekim i, namestilo se tako, lijepim okolnostima upoznam mog supruga i eto, ostanem u Bijeljini. Tu se počnu događati neke druge stvari, opet bez moga htjenja – nisam uopšte željela menjati profesiju, ali se desilo da sam iz vojne struke, sticajem okolnosti otišla u trgovinu, veleprodaju lijekova, pa sam u „Velefarmu“ radila deset punih godina, pa sam konkursala u oblast kulture, ne očekujući puno, ali sam na to dobila mjesto prvog čovjeka u SKUD-u „Semberija“ i na tom mjestu sam i danas. Tu sam našla sebe. Zamišljala sam svoj put drugačije, planirala sam drugačije, ali Bog zna bolje nego ja. Zatvorio se jedan put, istovremeno se otvara drugi. Ovo je mojsmiraj i zadovoljenje“, istakla je Marković Savčić.
Ona kaže da današnja Bijeljina itekako baštini fino nasljeđe kad su kulturni sadržaji u pitanju.
„Ne smijemo zaboraviti da je nekad, davnih godina, Bijeljina imala svoje pozorište. Zatim, imala je kulturno-umjetničko društvo. Bijeljina je bila pozornica na kojoj su gostovale velike jugoslovenske zvijezde. Govorim o periodu prije 30 godina prije rata. Onda je došao period kad nismo imali vremena baviti se kulturom, bilo je prioritetnih poslova i zadataka, međutim, uvijek je postojala, ako ne u praksi, postojala je volja, postojala je potreba da se nešto dešava na kulturnoj bijeljinskoj sceni. Onda su se ljudi koji su se nekad već bavili kulturom ponovo aktivirali pozorište. Zar nije sramota da Bijeljina, koja je utrostručila broj stanovnika, nema svoje pozorište, nema svoje Gradske pozorište. Eto, hvala Bogu već nekoliko godina, Bijeljina je dobila i svoje pozorište. Isto tako, kako je dobila pozorište, treba da dobije i svoju zgradu. Nije to samo skupiti deset ljudi koji će da se nečim baviti, a sa kojim parama i gdje? Činjenica je da pozorište ima svoj budžet, jer je na budžetu grada, jer je Skupština Grada osnivač pozorišta, ali to nije dovoljno. Ne možete bez ogromne logistike koja prati pozorište“, objasnila je Marković Savčić.
Ona je pomenula i hor „Srbadiju“ koja je ostala i opstala sa svim teškim periodima, ali i nezaobilazni SKUD „Semberija“ sa tradicijom od 70 godina.
„SKUD „Semberija“ je godinama funkcionisao kao udruženje građana, kao i sva društva koja se bave tom vrstom umjetnosti, kulture i umjetnosti. Onda je na svu sreću i uz veliku zahvalnost ljudi koji su tad bili u prilici da odlučuju, prije 28 godina Skupština opštine donijela odluku da to udruženje građana, dobije status javne ustanove i da ga budžet preuzme u svoje redovno finansiranje. Tad i kulturno-umjetničko društvo „Semberija“ dobija prefiks srpsko, s obzirom da je Republika Srpska i u duhu vremena. Od tad, znači Srpsko kulturno-umjetničko društvo „Semberija“, je javna ustanova koja je isključivo na budžetu grada. Naravno da se razvija i naravno da stremi ka boljem“, rekla je Marković Savčić i podsjetila da SKUD „Semberija“ godinama nije imao svoje prostorije dok nije osnovan Centar za kulturu „Semberija“.
Ono što je istakla kao bitno je da Bijeljina ne mora da brine za budućnost kulture. Mnogo je novih, mladih polaznika koji iskreno žele da budu članovi SKUD-a „Semberija“ i čuvaju svoju tradiciju.
„SKUD se razvija. Ako se SKUD razvija, znači da mu treba više finansijske potpore, da mu treba više materijalne logistike, ali sve leži na parama i mi to svi znamo. Kad imate dovoljno finansija, vi ćete obezbijediti i nošnju. Ako ste imali do juče 50 igrača, a sad ih imate 250, naravno da to možete samo parama riješiti. Ako ste prije imali dva putovanja, a sad imate sedam do osam, naravno, da ćete to finansijama riješiti. Para nikad nije dosta. Kroz vrijeme, mogu da kažem za sve ove godine otkad sam ja u SKUD-u, bila je stalna borba ko god da je bio na čelu, uvijek je bila borba dati više para. Ni sad nema dovoljno para. Ima ih više nego što je bilo, ali je to stalna borba jer, znate ono čuveno pitanje, odnosno čuveni zaključak – davanje u kulturu se ne vraća. Što nije tačno. To nije investiranje u proizvodnju, to nije investiranje u trgovinu, pa će da se vrati. Neće da se vrati finansijski. Vraća se na hiljadu drugih načina. Finansiranje kulture se itekako vrati, itekako se isplati. Ali treba sačekati“, rekla je Marković Savčić, ističući da SKUD „Semberija“ ima odličnu saradnju i sa lokalnom i sa republičkom vlašću.
Marković Savčić je citirala Šantića i njegovu čuvenu: „Ostajete ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijat, ko što ovo grije. Grki su tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema i gdje brate nije.“
Ona ističe da su žene jedna drugoj najveća podrška, kao i da birači 6. oktobra izađu na izbore i glasaju po svojoj volji i savjesti.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
