Predsjednik Partije demokratskog progresa u intervjuu za Mondo govorio je o sukobu Jelene Trivić i Draška Stanivukovića, budućnosti stranke i odnosu sa Miloradom Dodikom i SNSD-om.
Borenović se u posljednje vrijeme nalazi između dvije, ili čak tri „vatre“. Nakon što su završeni protesti opozicije koji su organizovani zbog nepriznavanja rezultata izbora, a Centralna izborna komisija BiH zaključila izborni proces, iz PDP-a je pokuljao „prljav veš“.
Potpredsjednica PDP,Jelena Trivić, motivisana (provocirana) izjavama gradonačelnika Banjaluke i predsjednika Gradskog odbora PDP, Draška Stanivukovića, optužila je partijskog kolegu za politička podmetanja, spletke i saradnju sa SNSD i Miloradom Dodikom.
Na sva pitanja o raskolu, lažima i istinama, odlasku iz stranke, Branislav Borenović , kome ističe drugi mandat na čelu PDP, izbjegava da zauzme stranu i skreće pažnju na važnost dogovora i jedinstva u stranci.
„Malo koja stranaka omogućava to“, kaže on o teškim riječima koje smo čuli prethodnih dana, sa ponosom, ali i sa sviješću da je to donijelo sukob koji traje i koji će, ako se nešto u međuvremenu ne dogodi biti razriješen dogodine kada kreće unutarstranačka borba za lidera PDP-a.
Trivićeva je optužila Stanivukovića da radi za Milorada Dodika, da je Gradski odbor (GO) na izborima učestvovao u manipulaciji glasovima. Takođe, napisala je da to podržava i dio vrha PDP-a. Šta je od toga tačno?
– Sve odluke smo u stranci donosili jednoglasno, a i one vezano za kandidaturu za predsjednika RS. Svi smo žestoko radili za Jelenu. Svi zajedno smo očekivali da ćemo formalizovati tu pobjedu koja se osjetila u ljudima i u narodu.
Nikada neću zamjeriti na reakciji, pogotovo mlađim ljudima, kojima smo otvorili prostor u stranci. Ljudski je da nekad izađe nešto što vam u tom momentu pomogne da lakše savladate prepreke, pritiske i tenzije. Nije lako biti opozicija u Srpskoj. Mnogi analitičari mogu da pričaju ko je kriv, ko nije kriv i šta je opozicija trebalo da uradi, ali mi se ipak borimo protiv jednog nenormalnog režima koji ima apsolutnu moć, sve budžete i sve mehanizme. Trpimo strašne pritiske.
Sve što se dešavalo u prethodnih 15-20 dana izazvalo jednu mučnu reakciju i tužan osjećaj, neku vrstu depresije i apatije i zato ne bih to tako brutalno posmatrao, kao što je u vašem pitanju.
Jeleni Trivić je oteta pobjeda. U Banjaluci je očigledno bila snažna podrška i njoj i politikama PDP-a , Stanivukoviću koji je bio nosilac jedne liste i meni koji sam bio nosilac druge.
Kako komentarišete to što je Stanivuković u kampanji na promotivnim materijalima kao i na autobusu koji je koristio u kampanji, pojedine kandidate sa liste PDP-a za Narodnu skupštinu učinio potpuno nevidljivim (Milko Grmuša, Diana Cvijić…), što su kasnije neki i potvrdili?
– Znate li ko je bio najnevidljiviji? Predsjednik partije, Branislav Borenović. Mnogi su mene pitali: Da li si uopšte na listi?
Vi ste bili na kompenzacionoj listi?
– Ne, ja sam bio nosilac liste za PS BiH. To što sam bio na kompenzacionoj listi, to je određena vsta dogovora.
U javnosti se smatra nedostatkom političke hrabrosti ili kalkulacijom kad je predsjednik partije na kompenzacionoj listi.
– A kako niko nije objavio koliko je predsjednik PDP-a dobio glasova – 32.404 glasa – ubjedljivo najviše u odnosu na partije i lidere u cijeloj Bosni i Hercegovini? Za 23 godine postojanja partije niko nije dobio toliko direktnih glasova na parlamentarnim listama i to uopšte ne želim da ističem.
Taj rezultat je moja obaveza i odgovornost da ne smijem stati i odustati od onoga što nam je bila namjera 2015. godine kada sam preuzeo rukovođenje PDP-a i kada sam 2019. ograničio mandat na dva..
Šta vas je motivisalo da ograničite predsjedničku funkciju na dva mandata?
– Da otvorimo prostor za nove ljude. Da ovo ne bude partija jednog čovjeka već jedinstvena partija u regionu u kojoj se mandat predsjednika ograničava na dva i da nakon osam godina, potpuno jasno bude svima da će u skladu sa statutom, PDP morati birati novog predsjednika partije. To više ne mogu biti ja.
Pokazali smo da želimo da izađemo iz standardnog političkog klišea, ambijenta koji nas guši i u kojem je lider partije na funkciji 30-40 godina.
Ne čini li vam se da se Draško Stanivuković nekim svojim potezima u Banjaluci, otvorenim sklanjanjem nekih ljudi u stranu i nametljivošću, ponaša upravo drugačije od tog stava i pokazuje autoritarnost ili bar klicu autoritarnog ponašanja?
– To je stvar za raspravu i razgovor unutar Gradskog odbora PDP-a. Zašto pojedini ljudi u gradskom odboru nisu bili dio te kampanje, sa sloganom „Republika Srpska mora da se brani“ i jednim interesantnim političkim marketingom , to je stvar u kojoj treba saslušati obje strane i nisam ja taj koji treba da budem sudija.
Odluke o tome kako će izgledati banjalučka kampanja su donesene na bazi GO. Mi imamo gradonačelnika i nemojte da posmatramo te stvari crno-bijelo. Ja sam predsjednik i to sagledavam malo širim očima u kojima moram pokazati odgovornost i dubinu za djelovanje unutar PDP.
To pitanje koje postavljate pokazuje da smo mi možda jedna od rijetkih, ako ne i jedina politička partija koja ipak omogućava potpunu slobodu govora bez brutalnih sankcija. Slobodu da imate svoj stav unutar političke strukutre, a da imate čak i autonomiju unutar partije i unutar političke liste. Mislim da je to dobro i da moramo razgovarati, ali da moramo birati riječi.
Ljudski je da nekad neka riječ bude pretjerano jaka i da te kritička strijela ubode jako u srce. Stvar je balansiranja i pokušaja traženja mjere da se riječi biraju. To je karakteristično za ljude koji imaju više političkog iskustva. Mlađi ljudi su drugačiji i vole, onako, da izađu „jako“, da riječ bukne, izazove rekciju.
Da li ste nakon svih ovih riječi iznesenih u javnosti bili u kontaktu sa Jelenom Trivić i Draškom Stanivukovićem i je li bilo pokušaja da se situacija umiri? Jelena Trivić je jasno rekla da PDP treba da bira između nje i Stanivukovića.
– Za ovih 15-20 dana sam sve uradio da pokušamo smiriti situaciju. Volio bih da (isključive) politike „ili“ unutar PDP, zamijene politike „i“. Volio bih jer smo to do sada uvijek uspješno radili. Kad god je bilo tako onda smo bili jači. Mislim da su mnogo jače riječi izgovorene u prethodnom period, riječi zajedništva. Posebno kada smo obilježavali 23 godine postojanja PDP-a u Banskom dvoru.
Te riječi zajedništva su bile iskrene i jake, upućene sa jedne, druge, treće i sa strane PDP-a. Imamo isti cilj, a to je da slomimo ovaj nenarodni režim. Kako doći do tog cilja? To je nešto o čemu treba da razgovaramo.
Sa strane se čini kao da je došlo do otvorenog raskola u PDP-u?
– Ja nisam autokrata i diktator. Nisam čovjek koji na bazi devize „ja sam stranka“, udaranjem šakom od sto donisi odluke bez otvorenih debata unutar stranke. Mi imamo Statut PDP-a u kojem je tačno propisano kako i na koji način se određene stvari rješavaju.
To su naše unutrašnje stvari. Volio bih da se više obraćamo jedni drugima gledajući se u oči, za stolom i unutar organizacije, a ne da se medijski i politički prepucavamo preko kamera.
Stanivuković je govorio da mu realnost nameće saradnju sa republičkom vlašću tj. SNSD-om. Smatrate li da postoji šansa da pređe „na njihovu stranu“?
Možda bih ja to radio na drugačiji način. Vjerovatno se ne bih slikao pored Dodika. Vjerovatno bih se udaljio dva metra ili bih tražio da neko stane između nas, ali i to je neka vrsta političkog iskustva. Ove godine smo imali na desetine raznoraznih političkih obilježavanja na kojima sam imao priliku da te ljude sretnem, ali niste mogli vidjeti da sam se s njima slikao.
To je zato što vodim računa da ne budem zloupotrebljen i iskorišten od strane vladajućeg režima. Oni upravo tako žele da stvore sliku kako se unutar opozicije neko njima približava.
Mislite da dozvoljava da ga iskoriste?
– Ja mislim da tu, možda, ima zloupotrebe. Da ima pokušaja korištenja pozicije koju on obavlja…Draškova pozicija je vrlo specifična. On je na neki način vlast i nema skupštinsku većinu. Doživljen je kao vlast, i na bazi velike podrške građana Banjaluke došao je na čelo grada u specifičnom, složenom (političkom) odnosu. Jedan dio projekata, kako vidimo, zavisi od odnosa sa drugim nivoima vlasti u Srpskoj, ali je sad stvar procjene kako i na koji način se prema tim stvarima najbolje postaviti.
Da se razmumijemo, sa slikanjem i bez slikanja bi most u Česmi bio napravljen. Napravljena je pogrešna percepcija da će most biti, zato što smo se slikali. Da se nismo slikali – nema mosta. To nije tačno. Taj most bi bio napravljen sa slikanjem i bez slikanja zato što je za njega odvojen novac. Najveći dio novca za velike infrastrukturne projekte u RS, škole i mostove, inicijalno je dala Srbija. Napravljena je javna polemika, a na otvaranju nije bilo ključnih ljudi koji su to inicirali. Ubi nas trač.
Sigurni ste, dakle, da on neće „preletjeti“?
On je to jasno rekao na organima partije?
Da li ste isto tako bili sigurni za Zorana Talića, Marinka Umičevića, Slavka Vučurevića, Dragana Galića…?
– Ljudi su kvarljiva roba, a moja su leđa toliko izranjavana političkim udarcima i ne želim da se bavim tim ljudima. Ko god je pokušao graditi svoju političku karijeru na blaćenju nečega u čemu je bio godinama ili decenijama ustvari je govorio o samom sebi.
Ti ljudi koji pokušavaju kroz ličnu korist, ili političku i drugu frustraciju graditi svoju karijeru sami će sebe uništiti. Svi ti papci i preletači su jednim dijelom i krivi što je društvo došlo u fazu uništenja i što se dozvolio nenormalni model ponašanja u kojem dobijete podršku birača, a onda je iznevjerite i pređete na stranu koju ste kritikovali. Ni Dodik ni režim neće uspjeti sa pokušajem nametanja teze da je to potpuno normalno.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: mondo.ba
