Na društvenim mrežama pokrenuta je inicijativa za bojkot prodavnica, benzinskih pumpi, kafića i restorana u Bosni i Hercegovini, u petak, 31. januara. Razlog je, kako je navedeno, enormni i neopravdani porast cijena, prije svega životnih namirnica i energenata.
Sve je počelo u susjednoj Hrvatskoj, gdje je takođe putem društvenih mreža proširen poziv na bojkot trgovina, a sve zbog visokih cijena i troškova života. Poreska uprava Hrvatske je registrovala pad broja računa i iznosa istih, ne samo u prodavnicama prehrambenih proizvoda, nego svih ostalih djelatnosti.
Potaknuti nedavnim uspjehom građana Hrvatske koji su izveli uspješan bojkot trgovina, građani Bosne i Hercegovine odlučili su se na sličan potez.
Drago Vuković, sociolog, naveo je da je bojkot dobra ideja kao upozorenje građana prema onima koji zavise od građana, a mnogo bolje žive od građana.
“Po mom mišljenju, ideja bojkota nema nikakve veze sa obojenim ili drugim revolucijama i okupljanjima. Ja sam potpuno ubjeđen da smo mi država siromašna, ali da u njoj ima ogroman broj bogatih ljudi. U te bogate ljude spadaju ovi protiv kojih bojkotuju građani. Dakle, to su vlasnici, trgovci, privatne kompanije. Ovaj bojkot treba shvatiti kao upozorenje ljudi bez ikakve politike i ideologije, treba malo da više razumiju stanje građana u smislu njihovog standarda, njihovih primanja i drugih statusa”, kaže Vuković za portal Dešavanja u Bijeljini.
Kada je riječ o Srbiji i protestima koji se trenutno odvijaju, Vuković smatra da postoji jedan talas bojkota i protesta koji je, po njegovom mišljenju, osmišljen van Srbije, sa kojima se upravlja i diriguje van Srbije, pogotovo kada je riječ o mladim ljudima i studentima.
“To su neka moderna stanja društva koje je još uvijek u tranziciji kao što je Srbija, a i sve zemlje bivše Jugoslavije. Što se tiče da li se to može prenijeti na naše prostore, može, naravno. Ja mislim da ima nekih već reakcija i nekih blagih pojava koje liče na to što se dešava u Srbiji. Ovaj bojkot će pokazati da li te energije ima, ali na pravom primjeru, dakle da li će građani imati snage da izađu i da kažu danas nećemo da kupujemo, nećemo da točimo gorivo, nećemo ništa da radimo, da bi poslali tu poruku, vidjećemo. Ja nisam optimista da ima dovoljno te energije u narodu u BiH”, kaže Vuković za portal Dešavanja u Bijeljini.
Stručnjaci kažu da je za normalizaciju cijena potrebna intervencija države, a ne narodne mase. Ipak, zadatak narodne mase je da pošalje poruku državi.
“Poruke koje šalju narodne mase su različite. Po meni, jedina ispravna poruka koju treba da šalju narodne mase su izbori. Građani na izborima kažu svoju poruku koju hoće vlast i to je najbolja poruka. Sve ostalo je, po meni, više manipulacija sa narodom nego direktna jedna narodna energija. Sve što rade građani i narod, u principu nikada ne krivim narod, jer to su grupe ljudi s kojima se manipuliše, kojima se obećava, ponižavaju ih na razne načine. Ja se zalažem za uređeno društvo, da država radi svoj posao, da država kontroliše cijene, da obezbjedi socijalni status, dakle da bude socijalno odgovorna država”, rekao je Vuković.
Vaso Arsenović, ekonomista, istakao je da je svaki građanski bunt, odnosno izražavanje nezadovoljstva, signal vladajućim organima, lokalnoj zajednici, republičkim institucijama, ministarstvima, pa i samim trgovcima i pružaoacima usluga, da nešto nije u redu.
“U ekonomiji je veoma jednostavno, postoji elastičnost ponude – elastičnost potražnje. Ukoliko se u petak značanije, da kažemo, taj građanski bunt, odnosno bojkot, sprovede u dijelo, možemo da vidimo onda da će doći relativno do pada prihoda taj dan, ali u konačnoj instanci da li će to dovesti do korekcije određenih životnih namirnica, odnosno usluga koje se pružaju. Ovdje imamo dvije strane. Jedna strana jeste da shvatimo da postoji građanska svijest o tim visokim cijenama usluga i proizvoda, a na drugoj strani je to jasan signal da se mora više poraditi kako bi se jednostavno učinilo da proizvodi, odnosno usluge budu dostupniji”, kaže Arsenović za portal Dešavanja u Bijeljini.
Kada je riječ o tome šta je država uradila, odnosno, nije kako bi se cijene proizvode i usluga svele na neki razuman nivo, Arsenović navodi da postoje grupe proizvoda, odnosno, osnovne živote namirnice, gdje su republički državni organi donijeli određene odluke koje se odnose na maksimalne marže.
“Ono što nama treba jeste jedan sistemski pristup, a to je da mi pokušamo da kroz niz mjera, podsticaja i kroz efikasnije kontrolne organe, utičemo da uspostavljamo jedan sistem nižih cijena inputa, repromaterijala, sirovina, materijala koje se koriste za proizvodnju finalnih dobara, na toj osnovi da imamo nižu cijenu koštanja, a samim time onda ćemo imati i nižu prodajnu cijenu”, kaže Arsenović.
Kada je riječ o samom bojkotu, Arsenović ističe da je nešto i do nas samih i do naših navika.
“Šta je sa drugim uslugama koje se možda manje spominju, kao što je ugostiteljskim objektima, drugim uslugama koje se nude, koje mi koristimo kao sami građani?! Nešto je i do nas samih. Potrebe se razlikuju, navike se razlikuju, nama u pojedinih stvarima ne treba ni bojkot, nego mi možemo i sami da prošetamo, napravimo sebi kafu ili čaj kod kuće, da sa svojim prijateljima odemo da prošetamo i da na taj način jednostavno sami budemo mnogo racionalniji. Dakle, dosta tih elementa jeste da se razvija svijest o racionalnosti, svijest o korišćenju domaćih proizvoda. To je ono što je do nas. Na drugoj strani je jednostavno sama uloga saradnje između proizvođača i regulatornih organa, ministarstava, nadležnih tijela, lokalne institucije, pa i do samih trgovinskih lanaca, odnosno distributera proizvoda”, ističe Arsenović.
U ovom trenutku imamo dobre mjere koje su propisane na papiru, ali ih ne sprovodimo kako treba, odnosno ne pratimo efekte tih naših mjera, zaključuje Arsenović.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com