Gost emisije “Oko u Oko” portala Dešavanja u Bijeljini bio je Bane Bodirogić, advokat Advokatske kancelarije “Bodirogić” iz Bijeljine koji je ovog puta pričao na temu naknade štete.
“Jedna od oblasti kojom se bavi Advokatska kancelarija “Bodirogić” jeste i naknada štete. Prije svega, ja volim advokaturu, zato što je jedan veoma human posao kojim se pomaže ljudima, tako je i u naknadi štete. Naknada štete, prije svega, moguća je kako materijalna, tako i nematerijalna naknada štete. Naknada štete postoji iz saobraćajnih nezgoda, povreda na radu, oštećeni koji su oštećeni u krivičnim dijelima, kao što su tjelesne povrede, kao što su oštećeni prilikom ubistava i drugih. Moguće je čak i od ujeda psa. Ono što je veoma bitno jeste što je to, po meni izrazito human posao, a kada sam ja krenuo da studiram, jedan moto koji mene i dan danas otprilike vodi kroz advokaturu… stojao je jedan transparent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu gdje je bio naglašen jedan citat našeg akademika Radomira Lukića koji je meni ostao u sjećanju: “Drage kolege, mladi pravnici upamtite, od danas pa za ceo život, da je država monopol nasilja i da vlada strahom koji seje preko vojske, policije, tužilaštva, ali često i sudova. Zbog toga ćete kao pravnici morati celog života da budete u sukobu sa državom braneći narod od zli vlasti, jer je svaka vlast zla i opaka. Samo tako oslobađate narod od tog straha. Ovo se posebno odnosi na one koji budu imali sreće da budu advokati ili sudije”, započeo je Bodirogić razgovor.
On je objasnio da je sudska praksa u naknadama štete različita i zavisi, prije svega, od toga da li stranka imala saobraćajnu nezgodu i štetu potražuje u Republici Srpskoj, u Federaciji Bosne i Hercegovine ili u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine.
“Ono što je interesantno, što se tiče nematerialne štete, sudovi to dosuđuju i fokusiraju se na orijentacione kriterijume koji su donijeli Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Vrhovni sud Republike Srpske i Apelacioni sud Brčko distrikta. Međutim, vrlo često se dešava da ti orijentacioni kriterijumi nisu identični, što znači da bi, u slučaju da ste povređeni u saobraćajnoj nezgodi, u Federaciji dobili nematerijalnu štetu veću u odnosu na Republiku Srpsku ili eventualno na Brčko distrikt. Mi imamo situaciju da su sada u posljednjem zakonu u Federaciji uvršteni ti orijentacioni kriterijumi u sam zakon, što znači da već po samom sudskom postupku, kako utvrde vještaci medicinske struke, mi možemo da znamo koliko je sud u obavezi da dosudi oštećenim stranama. Što po meni možda i nije dobro rješenje, jer ti orijentacioni kriterijumi trebaju da budu orijentacioni, te da se sud orijentaciono vodi tim kriterijumima, što znači da može u nekim slučajima da dosudi i manje, a nekada i više štete”, objasnio je Bodirogić i dodao da su ti kriterijumi donijeti 2014. godine, što znači da su zastarjeli i nisu adekvatne štete koje se dosuđuju.
U zakonu u Federaciji BiH je, kako kaže, riješeno tako da je Osiguravajuće društvo, ukoliko ne može da utvrdi visinu štete, u obavezi da isplati jedan nesporni iznos štete.
“U mojoj praksi, dešavalo se i da dođe do fingiranja saobraćajne nesteće. Kod nas, kada klijenti dođu, oni nas uvjeravaju da je došlo do saobraćajne nezgode. Mi svakako procijenimo i ocijenimo kroz dugogodišnju praksu da li je moglo na taj način doći ili nije. Međutim, dešava se to da u sudskom postupku veoma veliku ulogu imaju vještaci saobraćajne i mašinske struke koji kroz vještačenje utvrđuju da li je moglo doći ili nije moglo doći. Kroz sudsku praksu, dakle, dešavalo se, sve zavisi i od vještaka koji uzmu predmet da radi, jer uz sve dužno poštovanje dosta danas vještaka rade kao cenzori osiguravajućih društava što uvijek vuče na jednu stranu prema svojim ajde da kažem onako nalogodavcima. Svakako, sud je taj koji odlučuje cijeneći sve dokaze, kako pojedinačno tako i sve dokaze zajedno”, istakao je Bodirogić i dodao da najbolje pravo znaju i advokati i sudije, ali biti vješt u advokaturi je jedna posebna disciplina.
“Tu treba da se pazi i na razne okolnosti, a takođe, i kroz samo ispitivanje vještaka. Na glavnom ročištu, tako da se tu kroz pitanja može vrlo često poljuljati i dovesti u sumnju taj nalaz koji je on uradio kroz sudski postupak”, rekao je Bodirogić.
Kako objašnjava, u slučaju manjih materijanih šteta, potrebno je uraditi Evropski izvještaj kako bi učesnik nesreće znao da može da popravi automobil, a u slučaju većih šteta, pozvati policiju.
“Od automobilske odgovornosti su pokrivene sve štete, to jeste pokrivene su i materijalne i nematerijalne štete. S tim što, u zakonu dolazi do isključenja određenih okolnosti kada lica nemaju pravo na naknadu štete. Pa tako, na primjer, vozač kojim je prouzrokovano vozilo nema pravo na naknadu štete, njemu isključuje. Ima još po zakonu definisano ko nema sve pravo na naknadu štete”, kaže Bodirogić.
Novim zakonom je definisano da osiguravajuće društvo u određenim slučajevima ima pravo na subrogaciju, pravo na regresni zahtjev.
“U slučaju da u saobraćajnoj nesreći učestvuje vozilo sa stanim tablama, mi smo kroz našu sudsku praksu i kroz naš rad vrlo često se obraćali direktno osiguranjima u inostranstvu. Postojala je jedna firma koja je u Austriji radila i zastupala ta osiguranja, ona sad ima predstavništvo i u Sarajevu. Oni su zastupnici tih osiguranja i vrlo često se preko njih sarađuje i s njima ide preko što se tiče vansudskog postupka. U slučaju sudskog postupka, odgovornost u slučaju da je štetu preuzrokovalo vozilo inostranih tablica, preuzima Biro zelene karte. Znači, Biro zelene karte je odgovoran i samo on može da bude pasivno legitimisan, to jeste može da bude tužen u slučaju da dođe do sudskog procesa. U vansudskom procesu Biro zelene karte nema toliko ulogu, on uglavnom prosljeđuje ili korespondentima ili zastupnicima kao što je ova firma AUS iz Sarajeva”, objasnio je Bodirogić.
Što se tiče naknade štete od povreda na radu postoji opcija kada niko nije kriv za nastanak te nezgode.
“Međutim, pravo na naknadu štete od povreda na radu, ima i lice koje, bez obzira na odgovornost, ima pravo na naknadu štete, jer ako je u pitanju opasna stvar ili opasna djelatnost. Tada se u toj situaciji ne utvrđuje ko je odgovoran za nastanak povrede na radu, nego imamo situaciju da je to pretpostavka da je došlo do nezgode i da je to opasnost i ne utvrđuje se dalje odgovornost. Ako pričamo o naknadi štete što se tiče povreda na radu, da lice nema osiguranje, odnosno da nije osiguran, mi imamo kolektivna osiguranja u firmama. To su osiguranja koja, uglavnom, pokrivaju određene troškove od povreda na radu i pokrivaju neki teški invaliditet”, objasnio je Bodirogić.
Vrlo često jedno od gorućih pitanja je, kako kaže, naplata potraživanja kod privrednika, s obzirom da se desi da vrlo često firme sarađuju dugo godina i da se radi na povjerenje.
“Određene firme daju svoju robu privrednicima, da oni rade, prodaju, da obrću taj novac, međutim, kroz praksu oni na kraju ne izmire svoje dugovanje, ne plate, pokušavaju vrlo često da mijenjaju samo društvo, znači ne bude više jedno DOO bude drugo DOO, i to samo bude na štetu ovima koji su davali. Mi imamo, kroz sudsku praksu, jednu industriju smo zastupali mesa, ljudi su proizvodili meso, a marketi su kupovali od njih te mesne proizvode. Zbog dugogodišnjeg povjerenja koje je bilo tu, gdje se redovno i plaćalo, oni su dali ogroman iznos novca na povjerenje tim marketima. Ti marketi su, ja mislim, negdje oko 250.000 maraka samo vrijednosti robe uzeli i na kraju ta industrija mesa je zbog nemogućnosti naplate, jer je to privredno lice otišlo je u stečaj i otvorilo novo preduzeće koje je počelo da radi isti posao, samo je otvoreno na neku bližu rodbinu, dovelo je do situacije da je ta industrija mesa otišla u stečaj i da je morala da se zatvori”, naveo je Bodirogić mogući problem i po ovoj temi.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
