„Sve je to išlo spontano. Meni se javio drugar i rekao da Vanja koja pjeva u „Sunrise“, pita da radimo zajedno. Pitao sam ko je Vanja i gdje je „Sunrise“, jer nisam imao blage veze. „Sunrise“ je počeo raditi 1. marta, a to je bilo otprilike 10. ili 15. marta. Prvo nisam bio zainteresovan za to, jer sam ja izašao iz tog vida posla, svirki i slično, ali je zajednička drugarica predložila da uradimo zajedničku svirku. Pristao sam, Vanja mi se javila i to je bila simpatična situacija. Rekao sam joj „pošalji mi repertoar da radimo, pošalji mi intonaciju“ na šta mi je ona odgovorila „Pa joj, ja mogu poslati repertoar, ali intonacije ne znam“, kroz osmijeh započeo je priču mladi Gavrić.
Nemanja Gavrić
„To se poklopilo i sa promocijom moje knjige, pa smo to sve malo prolongirali. Prva žuka je bila 6. aprila u „Sunrise“, kod našeg druga Bokija. Spontano se sve desilo. Na prvoj probi osjetio sam da je „kliknula“. Imam malo više iskustva, dugo sam u muzici i znao sam da će biti lijepo. Kad smo završili svirku, složili smo se da definitivno radimo dalje. Željeli smo da odradimo jednu svirku, pa da vidimo šta će da bude dalje. Međitim, poslije svirke smo osjetili energiju između nas koju smo uspjeli da prenesemo i publici, tako da malo jače od godinu dana radimo punim tempom“, iskren je Nemanja.
Ovo dvoje Bijeljinaca se slažu da je i publika „kliknula na prvu“ na ovakav spoj i kako kažu, od samom početka njihove žurke „grme“.
„Kod nas, u Bijeljini i okruženju, u posljednje vrijeme sve više su interesantne te akustične svirke. Kad dođe nešto ozbiljnije, svadba i slično, tu ide cijeli orkestar, ali za kafiće i akustične neke svirke, sve više i više su interesantni gitara i vokal. Mi imamo tu sreću što kod nas nema nešto slično kao ovo što mi radimo. Svi mi radimo nešto blisko, ali muški i ženski vokal samo uz gitaru je rijetkost kod nas, tako da mi i zbog toga dobro prolazimo“, objasnio je Gavrić.
Njihova ideja je bila da Vanja pjeva, a Nemanja da je prati na gitari, međutim, uvidjeli su da je jednostavnije i zanimljivije da imaju više opcija, odnosno da se Vanja ne forsira pjevanjem cijelu svirku i da podijele taj dio posla.
„U početku smo dodavali moj repertoar, tako da smo to uklopili, ali, za većinu repertoara, zadužena je Vanja. Ja joj skidam kapu, jer je stvarno odabrala brutalno dobre pjesme koje nisu toliko aktuelne na svirkama ovakvog tipa. Ljudi kada dođu na našu svirku prvi put, generalno su pod utiscima što sviramo pjesme koje nisu čuli godinama, a za to sve pohvale Vanji za nalazak takvih pjesama“, rekao je Gavrić za Dešavanja u Bijeljini.
Čordaševićeva ističe da je išla na svirke dosta muzičara iz Bijeljine i okoline i da je slušala šta sviraju i na koji način rade, tako da je sve to negdje uklopila sa onim što ona voli da sluša.
Vanja Čordašević
Nemanja sa oduševljenjem govori kako je Vanja imala osjećaj za muziku, odnosno šta će se dopasti publici i da je često isticao da je u početku bio skeptičan, ali da je oduševljen koliko je sebe unijela u to i pogodila šta ljudi vole.
„Generalno se trudimo da ne mijenjamo previše repertoar. Dosta lokala u Bijeljini ne možemo da radimo, jer ne prilagođavamo repertoar lokalima. Imamo repertoar koji ljudi treba da shvate kao proizvod. Ako odgovara lokalu, sviramo, ako ne i to je ok. Uvijek postoje korekcije, ali je to uvijek pet do deset posto repertoara. Da izbacimo 50% repertoara – to ne radimo. Repertoar nam je poprilično širok, preko 350-400 pjesama. Imamo dosta pjesama i imamo opciju da mijenjamo, imamo prostora za tako nešto. Kad krene žurka, tih posljednjih sat i po do dva… za tri minuta ide 15 pjesama – strofa i refren“, rekao je Gavrić.
Vanja nema završenu muzičku školu, ali je uvijek voljela da pjevuši u društvu. Nikad se nije ozbiljnije bavila muzikom, niti je ikad razmišljala o tome da će je put odvesti na stranu kojom sada živi.
„Ja sam stvarno voljela muziku, ali nikad nisam planirala da se nešto ozbiljnije bavim muzikom, međutim, ukazala mi se prilika da radim sa Nemanjom i sada zajedno nastupamo. Ja sam prva u porodici koja se ozbiljnije bavi muzikom. Nisam nastupala po festivalima, ali sam imala priliku da nastupam u okviru „Otvorene scene“ i smatram to lijepim iskustvom. Sviđa mi se što u našem gradu imamo takvo takmičenje, gdje svako može da se prijavi i pokaže svoj talenat. Nije to samo pjevanje, već i gluma, ples i sve ostalo i svako u Bijeljini može da se iskaže u svom talentu“, iskrena je Vanja.
Nemanja i Vanja
Čordaševićeva dodaje da je Nemanju upoznala na promociji njegove prve knjige i da je na prvu probu došla sa drugaricama.
„Istina je da sam bila stidna i da sam došla sa drugaricama, jer ja Nemanju stvarno nisam znala od ranije. Prvi put sam ga vidjela, a i upoznala kad je bila promocija njegove knjige. Na prvu probu sam došla sa drugaricama, ja sam njemu pokazala repertoar pjesama i onda je uslijedio teži posao, kada je Nemanja morao da određuje intonaciju“, rekla nam je Vanja, a Nemanja dodao da je Vanjin napredak za ovih godinu dana itekako vidljiv.
„Nakon godinu dana, Vanjin napredak je ogroman. Ne kažem to zato što je nipodaštavam i mislim da je od početka bila loša. Daleko od toga. Vanja stvarno od samog početka jako kvalitetno pjeva i zna da se ponaša na sceni. Mnogo smo, nas dvoje, napredovali zajedno. Ne odvajam ni sebe ni nju u tom poslu, jer nas gledam kao cjelinu, kao bend iako smo duo. Da ne zvuči drugačije nego na početku, ja bih se zabrinuo. Ne bi valjalo da idemo ravnom linijom. Zvučaće neskromno, ali mi od početka idemo uzlaznom putanjom i ne mislimo da stanemo“, kroz osmijeh najavljuje ovaj duo.
Nadovezujući se na Gavrićeve riječi, Vanja iskreno govori da nije svjesna promjene sve do momenta dok ne počne da gleda svoje uspomene od ranije i svoje snimke od prije godinu dana i tek tada shvati da je napredak vidljiv.
„Mogu biti još bolja, ja sam toga svjesna i radiću na sebi da budem što bolja. Nemanja mi je u tome pomogao i drago mi je što se nas dvoje se dobro slažemo. Nisam se, na početku, nadala da ćemo se i privatno i poslovno slagati, ali, on je uvijek tu za mene šta god meni treba i privatno i prijateljski savjet da mi da, kao i ja za njega“, zaključila je Vanja što je Nemanja i potvrdio.
„To je ono što ja često ističem, ja sam tu za Vanju kao stariji brat, jer se tako i ponašam. I kad biram lokale, biram da budem kulturno. Uvijek sam zaštitnički nastrojen prema njoj, što je i jako bitno. Kod nas nema nikakvih ekscesa, ništa ružno se ne dešava na svirkama, jer biramo takve lokale i tako volimo da radimo.“
Direktan kontakt sa publikom nam je nenormalno nedostajao
Trudili su se da i za vrijeme pauze „nastupaju“ pred publikom postavljajući snimke, kao i „live“ uključenjima, ali oboje potvrđuju da im je direktan kontakt sa publikom nenormalno nedostajao.
„Dva mjeseca je dug period kada se ne radi. Mislila sam da će mi biti teže kad opet krenemo da radimo, da će opet biti kao da je sve ispočetka, da neću moći, ali, stvarno, kad vidite da je lokal u kome radite pun od početka do kraja vaše svirke, shvatite koliko vam je sve to falilo, koliko je ušlo u krv i koliko smo se „navukli na taj osjećaj““, iskreni su ovi mladi muzičari.
Vanja i Nemanja najavljuju nastavak saradnje i druženje sa Bijeljincima na njihovim svirkama, ali u planu im je i da izbace studijske obrade nekih pjesama i na taj način pokažu ljudima svoj kvalitet.
„I prije korone nam je u planu bilo da uradimo nešto studijski. Nije loša ideja ni da snimimo neku zajedničku pjesmu, s obzirom da ja pišem pjesme i komponujem. Imam nekih 15-ak završenih pjesama. Ima jedna koja je jako lijepa i teška, a pisana za ženski vokal. Prvo Vanja mora da saživi s tekstom, a ne sumnjam i znam da ona to može da iznese na dobar način. Može i u tom pravcu da se ide“, kroz osmijeh je rekao Gavrić.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
