Osamdesetogodišnji Maid Brkić iz Bijeljine završio je obućarski zanat 1963. godine u tadašnjoj Školi učenika u privredi, a za svoje mušterije i dan-danas, svakoga jutra, otvara radnju raspoložen, spreman da se našali, prisjeti nekadašnjih vremena, ali prije svega da profesionalno popravi obuću.
– Godine 1960. sam upisao zanat i tri godine kasnije bio sam spreman da opravljam obuću. Odlučio sam da budem sam svoj gazda, otvorio sam radnju, ali nisam baš redovno plaćao porez tokom godina, pa mi je jednog dana načelnik Poreske uprave rekao „E Brkiću, ima li neka zemlja u kojoj se ne plaća porez? Ti samo koristiš naše poznanstvo i moju dobrotu… Hajde, ostavi se toga, imaš posao u „Zenitu“, sad’ ću nazvati tehničkog direktora Vladu Vidakovića“ – prisjeća se Maid pričajući za portal Desavanja u Bijeljini.
U „Zenitu“ je deset godina radio na jednoj od mašina, da bi kasnije zamijenio kolegu koji je bio modelar.
– Moj rad u firmi „Zenit“ trajao je od 1972. godine do 1990. godine, kada sam proglašen tehnološkim viškom.Ubrzo se zaratilo, otišao sam sa porodicom u inostranstvo, a ponovo se vraćam u Bijeljinu 1999. godine. Ponovo sam odlučio da skupim alat i mašine, da otvorim radnju, i evo od 2000. do danas aktivno radim, na usluzi sam mojim Bijeljincima – ističe Maid.
Danas, Brkić lijepi i obrađuje nove đonove, šije, popralja što se popraviti može, ali i krpi tašne, farba jakne.
– Imam neki osnovni alat, mašinu za šivenje i mašinu za frezanje. Istina, sada je zimski period pa ima manje posla, ali uvijek je tako bilo. Sjećam se i dok sam učio zanat, da smo zimi izrađivali sandale za proljeće, da ne bismo sjedili onako u radnji i bezveze trošili drva. Ujednom ćošku i dalje imam peć, ložim, skuvam kafu, i ovaj prostor ne bih mijenjao ni za šta. Mogao bih ovdje i da spavam – dodaje za Desavanja u Bijeljini Brkić.
Govoreći o odnosu sa mušterijama, on smatra da je najvažnije da posao bude urađen kvalitetno i da naručilac bude zadovoljan.
– Vjerujte mi, ima još nekoliko porodica koje mi šalju preko djece obuću na popravku, a odselili su davno u Beograd. Ne predajem se, nastavljam da radim, i ostaću u svojoj radnji onoliko koliko me zdravlje bude služilo – poručuje Maid Brkić.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com