Pola godine već ćuti administracija u Bijeljini na zahtjeve 20 žena u postupku priznavanja statusa žrtve ratne torture, rekla je predsjednik lokalnog Udruženja žena žrtva rata Gordana Botić.
Ona podsjeća da je zakonski rok za odgovor od 30 dana do sada prošao već šest puta, ali u gradskom Odjeljenju za boračku zaštitu i danas im samo odgovaraju da – rade.
"Sve tražene dokumente predale smo 29. oktobra, navodeći od mjesta do mjesta logore u kojima smo bile zarobljene, kao i svjedočenja sa suđenja na kojima smo svjedočile, ali sada nam na svako pitanje poručuju da čekamo, do kada, to ne kažu", navodi Botićeva.
Gordana Botić imala je 32 godine kada je prošla ratnu torturu u muslimanskom zarobljeništvu, u sarajevskom logoru za Srbe "Viktor Bubanj".
"Ni vrijeme, ni ljudi, ni zakoni neće nam pomoći da nosimo svoj teret traume koja ne blijedi, ali nadamo se da ćemo u zemlji na čijem je čelu sada žena konačno biti prepoznate u zakonu", kaže ona.
Botićeva posebno ističe zahvalnost i zalaganje za njihova prava predsjednika Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske Božice Živković Rajilić, navodeći da im je ona najveća podrška u dugotrajnom postupku priznavanja statusa žrtve ratne torture.
Radmila Regoja imala je 24 godine kada je sa kćerkama od šest i od dvije godine odvedena u muslimanski logor u Sarajevu koji se nalazio u školskoj zgradi u naselju Bradine.
Stravična svjedočenja o ratnoj torturi nad Srpkinjama u muslimanskim logorima treću su deceniju uglavnom još u ladicama pravosudnih institucija na nivou BiH, ali sada se na njihov vapaj oglušuju i lokalne vlasti u Republici Srpskoj.
Od 20 žena u Bijeljini nijedna još nije uspjela da ostvari pravo po osnovu Zakona o zaštiti žrtava ratne torture.
Načelnik gradskog Odjeljenja za boračko-invalidsku i civilnu zaštitu Radomir Marjanović rekao je danas Srni da u praksi ima nedoumica u primjeni novoobjavljenog zakona i da su do sada održana dva seminara kako bi se to prevazišlo.
On kaže da je krajem prošle sedmice ovo odjeljenje kao prvostepeni organ završilo šest rješenja, pri čemu je u četiri slučaja ženama žrtvama torture priznato pravo na materijalnu nadoknadu, a u dva slučaja nije.
Prema riječima Marjanovića, sada slijedi revizija pred drugostepenim organom, odnosno potvrda ovih rješenja u Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite.
Izvor: ntvarena.com
