Bijeljina: Žene, ekonomija, sigurnost, migracije i po koja emocija

Žene 21. vijeka predstavljaju bitan resurs privrednog i društvenog razvoja i posljednih godina su počele da stiču jednaka prava u svim sferama života, pa čak i kada su migracije u pitanju. Nekadašnje migracije su bile „isključivo“ muške, jer su muškarci odlazili na ratišta, gradilišta ili u inostranstvo da zarade novac za porodicu. Danas su žene vidljivije i u ovoj sferi. Ovaj rad bismo mogli da podijelimo na tri cjeline u kojima se prepliću prošlost, sadašnjost i budućnost. Cilj je afirmacija žene u tradicionalnom društvu koje favorizuje muškarca, kao i da se identifikuju faktoru koji utiču na odluku žena. Iskustva žena prikazana kroz anketu možemo nazvati: One koje su otišle, mi koje smo ostale i one koje (ne)će otići. Istraživanja koja povezuju sigurnost, migracije i ekonomiju su relativno neistražena oblast na našim prostorima, pa je ova tema izazov i u narednom periodu možemo da očekujemo da se i naučna zajednica „bavi“ ovim pitanjem. Nezavisnost stimuliše ženu i predstavlja značajan faktor koji utiče na odluku savremene žene da li da ostane u BiH ili da ode u inostranstvo.
 
Pol se odnosi na biološke ili fizičke karakteristike kao što su polni i reproduktivni organi, specifični hormoni i hromozomi (tj. XY/XX) prema kojima se razlikuju muškarci i žene. Jedinice lokalne samouprave se razlikuju i svaka je specifična na svoj način, a uraditi istraživanje za čitavu BiH zahtijeva mnogo vremena. U ovom istraživanju su učestvovale žene; različitih godina, stepena obrazovanja, finansijske situacije, ali jedna osobina im je zajednička – sve imaju/su imale prebivalište u Bijeljini. Ovo je „priča“ o sto žena, ovo je priča o tebi, njoj, meni.. o nama i našoj realnosti.
 
One koje u otišle
Danas se veliki broj svjetskih univerziteta bavi povezivanjem žene sa pitanjima migracija, pa su nam dostupne publikacije na ovu temu, ali je poseban akcenat stavljen na Filipine, Španiju, SAD i slično. Kroz ovo istraživanje, anketirano je osam žena koje su napustile Bijeljinu i otišle da žive u Austriju, Njemačku, SAD, Srbiju, Švedsku i Švajcarsku. One su napustile BiH u periodu između 2009-2018. godine, samo je jedna ispitanica otišla 1984. godine. Od anketiranih jedna djevojka je slobodna, tri su u vezi, jedna je razvedena i jedna ispitanica nije željela da odgovori na ovo pitanje. Kada je u pitanju starosna struktura, 18-25 godina 14,3% ispitanica, 26-35 71,4% ispitanica i 46-60 godina 14,3% ispitanica. Kada su u pitanju faktori koji su uticali na odluku da napuste državu, sigurnosni aspket je bio presudan kod 12,5% ispitanica, emotivni status kod 12,5%, dok je materijalna situacija uticala na 75% ispitanica. Iako sigurnosno pitanje nije bilo odlučujući faktor da napuste državu, 25% ispitanica smatra da BiH nije sigurna država, 37,5% nije sigurno, dok 37,5% smatra da je BiH sigurna država. Posljednje pitanje je bilo „Da li planirate da se vratite u BiH?“,  sedam ispitanica je odgovorilo ne, dok jedna nije sigurna, pozitivnih odgovora nije bilo.
 
Mi koje smo ostale
Žene više nisu tradicionalan resurs ograničen na porodicu, domaćinstvo i zajednicu. Savremena žena uspješno balansira privatni život i posao. Anketirane su žene koje žive i rade u Bijeljini, od 18 do 60 godina. Osnovni zadatak ankete je, da se na osnovu uzorka izabranog iz osnovnog skupa procijene karakteristike tog skupa, ukupno je anketirana 61 žena. Od 19 do 25 godina je 17% ispitanica, najveći procenat, čak 67% anketiranih je između 26 i 35 godina, 13% anketiranih pripada skupini od 36 do 45 godina, a samo 3% anketiranih je u grupi između 46 i 60 godina. Želja je bila da materijlni status bude jedan od faktora koji utiče na odluku žena, pa su sve ispitanice zaposlene, od toga 37 je zaposleno u javnom sketoru, a 24 ispitanice su zaposlene u privatnom sektoru. Likertovom skalom se utvrdili stavove ispitanica kada je u pitanju visina primanja i zadovoljstvom istim. Ispitanice su imale petostepenu skalu od „u potpunosti nisam zadovoljna“ do „u potpunosti sam zadovoljna“ visinom primanja, tako da  se svaki odgovor se boduje na odgovarajući način i to od 1 do 5 (1= u potpunosti nisam zadovoljna, 2= nisam zadovolja, 3=zadovoljna sam, ali bi mogla biti i veća, 4=zadovoljna sam, 5= u potpunosti sam zadovoljna). Rezultati su sljedeći: 1 – 27%, 2-10%, 3 -27%, 4-23%,5-13%. Ukoliko bismo sabrali rezultate i podijelili na ukupan broj ispitanica, dobili bismo 2,81, što je približno stavu broj 3.
 

Tabela broj 1: Uticaj faktora na odluku da li da se ostane ili da se napusti država
 
Od ukupnog broja anketiranih, 52% ispitanica je odgovorilo da na njihovu odluku najveći uticaj ima emotivni status, 36% je izabralo materijalni status, a na odluku da li da ostanu ili napuste državu 12% anketiranih je bezbjednosnu situaciju izabralo kao odlučujući faktor. Čak 60% ispitanica smatra da je BiH nebezbjedna država, ali taj faktor ne utiče u velikoj mjeri da napuste, odnosno da ostanu  u državi.
Pomoću Hi kvadrat testa (χ 2=20,483; df=10; α=0,025) dolazimo do zaključka da faktori (emotivni status, materijalni status, bezbjednosna situacija u državi)utiču na odluku ostanka/napuštanja države uz nivo značajnosti 0,025.
 
One koje (ne)će otići
U posljednje vrijeme, Bosna i Hercegovina se suočila se s  dolaskom izbjeglica. Izbjeglički val predstavlja posljedicu  dugogodišnjiih  tranzicijskih procesa na Bliskom Istoku i Sjevernoj Africi. Ovi procesi su u Siriji i Libiji rezultirali građanskim ratom, ali i uzrokovali nestabilnost i humanitarnu krizu u njima komšijskim  zemljama, gdje se sad nalaze i najveći izbjeglički centri. Prateći stanje u Siriji i Libiji, mogao se naslutiti ovaj izbjeglički val, te se za njega pripremiti uz odgovarajuće analize i procjene, kao i mjere.  Sve više je izražen i problem  nasilja u porodici, od internog porodičnog problema koji se tolerisao i o čemu se nije pričalo, sada smo na nivou društveno neprihvatljivog krivičnog djela. U gradovima Bosne i Hercegovine se masovno organizuju mirna okupljanja koja nose jasnu poruku, a to je želja za pravdom i istinom. Sve ovo me inspirisalo da je potrebno čuti i mišljenje djevojčica od 14-15 godina. Period puberteta je težak period za djevojčicu i uz stalne fizičke i emotivne promjene se nameće i veliki broj pitanja i situacija u kojima je potrebno donijeti odluku. Anketirane su učenice devetog razreda iz 14 osnovnih škola sa područja Bijeljine, anketni upitnik je imao 6 pitanja. Ukupno je anketirana 31 djevojčica. Na pitanje „Da li znate šta je bezbjednost?“ 90% ispitanica je odgovorilo potvrdno, 3% nije znalo, a 7% nije bilo sigurno. Nakon toga, uslijedila su pitanja da li se osjećaju sigurno u svom gradu i u BiH. Policijske agencije u BiH održavaju javni red i mir, i šetnje ulicama gradova su relativno sigurne u bilo koje doba dana i noći. Ali postoji mogućnost i da osjećaj sigurnosti svako percipira na „svoj način“, pa smo došli do rezultata da 61% ispitanica kaže da se osjeća sigurno u Bijeljini, dok se 55% anketiranih osjeća sigurno u Bosni i Hercegovini. Kada je u pitanju grad u kome živi, 16% ispitanica se ne osjeća sigurno, dok 23% nije sigurno. Kada je u pitanju osjećaj sigurnosti u BiH 19% ispitanica se ne osjeća bezbjedno, dok 26% ispitanica nije sigurno. Imajući u vidu da smo anketirali učenice završnih razreda osnovnih škola u anketi nismo navodili pitanja koja se odnose na ekonomiju, poseban akcenat smo stavili na sigurnost. Međutim, od svog nastanka, Evropska unija je atraktivna tema. Da li djevojčica od 14 godina zna šta je EU i da li ima razvijeno mišljenje o tome?! Čak 84% ispitanica je odgovorilo potvrdno, 6% ne zna, dok 10% ispitanica nije sigurno. Zanimljivo je da 55% ispitanica smatra da BiH treba da bude članica Evropske unije, 19% smatra da ne treba, dok 26%  ispitanica još uvijek nema izgrađeno mišljenje na ovu temu. Za par mjeseci, ove djevojčice će morati da donesu odluku o izboru srednje škole i o izboru svog budućeg zanimanja. Posljednje anketno pitanje je bilo: Da li planiraš da ostaneš u BiH nakon srednje škole? Sedam anketiranih djevojčica (22%) planira da ostane u BiH, 39% ispitanica planira da napusti državu, dok 39% još uvijek nije sigurno.
Ovo su podaci koji nas tjeraju na razmišljanje!
 
Hajde da pišemo i pričamo o sigurnosti, ekonomiji, migracijama.. Stavovi anketiranih žena su me naveli na razmišljanje i postavljaju se nova brojna pitanja i teme. Možemo li promijeniti nešto!? Mislim da možemo, a krajnje je vrijeme je da počnemo, jer uz upozoravajuće podatke o odlascima naše radne snage, dolascima migranata, o niskim platama i slično, možda bi bilo dobro unijeti i malo emocija.                                                     
                                                                                                                                                              Olga Tmušić
 
 Izvor: desavanjaubijeljini.com