U Muzeju Semberije večeras je organizovano književno veče posvećeno nedavno preminulom pedagogu i književnom stvaraocu Borislavu Gavriću.
Organizator ove kniževne večeri su Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“, Redakcija časopisa „Srpska vila“, Podružnica književnika Republike Srpske i Književni klub „Jovan Dučić“.
Govoreći o Gavrićevom liku i stvaralaštvu, Ljiljana Lukić, književnica i književni kritičar istakla je da je Borislav Gavrić bio kolega po struci, ali i saradnik u brojnim književnim ostvarenjima u proteklim godinama.
„Zajedno smo promovisali svoje romane na Beogradskom sajmu knjiga u prošloj godini. Bilo mi je veoma žao kada nas je napustio, jer je Gavrić bio izuzetno dobar čovjek, vrijedan i pouzdan saradnik u brojnim kulturnim aktivnostima. Ono što se sa njim dogovorilo, bilo je i izvršeno. Bio je pokretač i prvi predsjednik Književnog kluba „Jovan Dučić“. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Za života je objavio i svoja sabrana djela, koja ostaju kao svjedočanstvo onoga čemu je godinama težio i za šta se zalagao. Težio je da ostavi trag i pečat u našoj literaturi“, izjavila je Ljiljana Lukić, naglasivši poseban odnos Borislava Gavrića prema zavičaju i iskazivanje neizmjerne ljubavi prema najmlađima, što je pretočio u nezaboravne stihove i pjesme.
„ U svojim sonetima, o „Ozrenu – raspolućenoj zemlji“ govorio je i pjevao u formi sonetnog vijenca, što je izuzetno teška pjesnička forma i zbog toga mu treba odati posebno priznanje“, rekla je Ljiljana Lukić.
Borislav Gavrić (1936 – 2019) objavio je desetak knjiga poezije za djecu i odrasle, pet romana, zbirku pripovijedaka i monografiju „Orahovica na Ozrenu“. Dobitnik je književne nagrade „Kočićevo pero“ (2003) za roman „Na carskoj cesti“, prve nagrade „Vukovi lastari“ (2007) i brojnih drugih književnih nagrada. Za života je dobio i Zlatnu značku Kraljeve krune i zvanje „Srpski vitez“.
Izvor: desavanjaubijeljini.com
