Promocijom djela „Osmanski popis stanovništva kadiluka Bijeljina iz 1851. godine“ u Janji je sinoć spuštena zavjesa na ovogodišnju kulturnu manifestaciju „Ljetne večeri 2024“. Na promociji su govorili Asim Osmanbašić, pisac i hroničar iz Janje, mr Rusmir Djedović te autor prijevoda mr Kemal Nurkić, obojica zaposleni u Zavodu za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona. Izdavač ovog djela koje predstavlja istorijski izvor prve kategorije je Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ Bijeljina.


 
-Kemal Nurkić je magistrirao u Turskoj gdje trenutno pohađa i doktorski studij. Tokom istraživanja u Državnom arhivu Republike Turske naišao je na veliki broj dokumenata koji tematizuju Bosnu u periodu dok je ona bila u sastavu Osmanskog carstva. Jedan od tih dokumenata je i Popis stanovništva kadiluka Bijeljina iz 1850-51. godine. Uz ovaj popis, postoje popisi svih kadiluka i sandžaka tadašnje Bosne. Unazad desetak godina, o tome se u naučnim krugovima moglo samo nagađati a danas evo, pred sobom imamo prevod kompletnog popisa za cijeli jedan kadiluk. Gospodin Nurkić je ranije radio ovakve prijevode za pojedine lokalne zajednice pa su tako obrađeni popisi stanovništva Višegrada, Rogatice, Han Pijeska, Olova, Kladnja, Osmaka, skoro svih lokalnih zajednica na području Tuzlanskog kantona, Brčkog, Tešnja a u pripremi su prevodi popisa stanovništva Bratunca i Srebrenice iz sredine 19. stoljeća“, rekao je mr Rusmir Djedović dodavši da postoji veliko interesovanje brojnih zainteresovanih pojedinaca i lokalnih vlasti iz Bosne i Hercegovine ali i Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije da se ovakvi popisi stanovništva iz njihovih krajeva pronađu i prevedu.


 
Bijeljinski kadiluk je bio administrativna jedinica tadašnjeg Zvorničkog sandžaka a obuhvatao je prostor  čije su sjeverna i istočna granica rijeke Sava, odnosno Drina. Zapadna granica popisnog područja počinje na sjeveru područjem kasabe Brezovo Polje i ide prema jugu obuhvatajući Ražljevo, Mrtvicu, Koraj, Puškovac i završava područjem Bogutovog Sela. Južna granica ove teritorije počinje od Bogutovog Sela i ide preko sela Ugljevik, Atmačići, Modran, Ruhotina i izlazi na Drinu južno od kasabe Janja u području sela Batar.


 
-U okviru reformi („Tanzimat“) koje su započete u Osmanskom carstvu tokom prve polovine 19. vijeka, ukinut je vojni red janjičara kao i timarski sistem te je uspostavljen moderniji sistem regrutovanja vojske. Kako bi došli do podataka o broju vojno sposobnog i stanovništva koje je nosilac različitih poreskih obaveza, centralne vlasti u Istanbulu su sprovele prvi moderni popis na prostoru cjelokupnog carstava. Popis je započet u Istanbulu 1827. da bi u Bosanskom ejaletu popis vršen tokom 1850. i 1851. godine. Popis je obuhvatio sve sandžake, kadiluke, naselja (gradove i sela), u naseljima (u gradovima i većim selima) mahale a u mahalama svaku kuću. Iz razloga koje sam već naveo, popisivani su samo muški članovi domaćinstava. Evidentirano je ime, ime oca i prezime popisanog kao i godina rođenja i kratak fizički opis (visina, postojanje brkova, brade, njihova boja i slično). Obzirom da tada nije bila široko rasprostranjena fotografija, opis je upisivan kako bi se popisani mogao približno identifikovati odnosno kako bi vlasti mogle procjeniti njegovu spremnost za vojnu službu. Popis je zasebno evidentirao muslimansku i nemuslimansku populaciju: muslimansku zarad pravljenja osnova za mobilizaciju a nemuslimansku, za utvrđivanje broja nosilaca obaveze poreza koji su plaćali oni koji nisu bili dužni ići u osmansku vojsku“, pojasnio je mr Kemal Nurkić uz opasku da je područje sjeveroistočne Bosne i Hercegovine bilo izuzetno slabo zastupljeno u ranijim istorijskim istraživanjima.
 
Prevedena tri toma popisa u originalu predstavljaju sedam deftera sa oko 800 stranica. Nurkić je prisutne upoznao i sa problemima sa kojima se susretao prilikom prevođenja. Obzirom da je arapsko pismo bilo zvanično pismo osmanske administracije, te da na ovaj način pisane riječi ne sadrže samoglasnike, povremeno su se javljali problemi sa tačnim prevodom. Primjera radi, ime označeno arapskim slovima M-H-M-D može se čitati i kao Muhamed i kao Mehmed. U tom dijelu posla, Nurkić je veliku pomoć imao od ljudi iz Semberije koji su mu pomogli da mnoge nedoumice riješi. Za one koje ipak nije uspio u potpunosti odgonetnuti, u svom prevodu je naznačio takva mjesta kao poziv budućim istraživačima da daju svoj doprinos rasvjetljavanju ove važne teme.


 
Na kraju večeri, prevodilac je izrazio zahvalnost Gradskoj upravi Grada Bijeljina na čelu sa gradonačelnikom Ljubišom Petrovićem, koji je prepoznao vrijednost ovoga projekta i finansijski podržao njegov prevod te Edinu Ramiću, tadašnjem prvom čovjeku Ministarstva za raseljene osobe i izbjeglice F BiH koji je dodijelio sredstva za štampanje popisa.
 
-Ne mogu a da ne spomenem i zahvalim se dvojici ljudi koji su prethodne, skoro tri godine bdili nad ovim projektom a to su Velibor Lazić i Mustafa Gradaščević. Velibor je veliki zaljubljenik u istoriju rodnog Batkovića i tamošnjih ljudi gdje je do sada uradio veliki posao na istraživanju istorije Batkovića i genealogije porodica koje tamo žive. O Mustafi kao istoričaru ne trebam trošiti riječi. Od prvog našeg sastanka shvatio je važnost ovog djela i konstantno pružao maksimalnu podršku od prevođenja do štampanja prevoda popisa“, zaključio je svoje izlaganje Kemal Nurkić.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: semberija.info

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име