U bijeljinskoj biblioteci “Filip Višnjić” održana je promocija zbirke rodoljubivih pjesama “Vila sa Košara” pisca Nevena Milakovića. U pomenutoj zbirci nalazi se istoimena pjesma koju su mnogi od nas bezbroj puta slušali sa suzama u očima, a da nisu znali ko je njen autor.
Кrvav mjesec vrh Кošara,
Grobnice ga srbske skrile,
Jeznim ehom mrak damara
…I jecajem gorske vile.
….
Vratite se sokolovi,
Vratite se meni amo,
Traže od nas prađedovi,
Da dušmane išćeramo.
Dižite se div junaci,
Počivati ne smijete,
Treba jaram da se zbaci
I da opet poginete.
Nema Кosmet ko da brani,
Trulije su njine kosti,
Dižite se opjevani,
A njima nek’ Bog oprosti.
Koliko smo samo puta slušali ove poznate stihove brišući suze i misleći da je riječ o nekoj narodnoj pjesmi? Pjesma koju je napisao Neven Milaković, a koja je rasplakala cijelu naciju, posvećena je junacima bitke na Košarama, uglavnom golobradim mladićima između 18 i 20 godina, koji su živote izgubili u sukobu sa pripadnicima zloglasne, tzv. Oslobodilačke vojske Kosova u proljeće 1999. godine na tada jugoslovensko-albanskoj granici.
Svjestan emocija koje izaziva njegova pjesma, Neven Milanković kaže da pjesma koja ne budi osjećaje, koja ništa ne govori i koja je prosto slaganje lijepih riječi nema vrijednost.
“Hvalim se da nikad u životu nisam dobio nijednu književnu nagradu, niti sam tome težio ili slao rukopise na konkurse, zbog toga što mi je najveća nagrada na stotine ili hiljade ljudi koji mi pišu da slušaju pjesmu i plaču, ili kada čitava sala plače na stihove moje pjesme. Ima li veće titule nego kad narod misli da je pjesma narodna?”, kaže Milaković.
Bez obzira što sam je ja napisao, kada vidim toliko emocija u ljudima i na njima, rekao bih da dosta toga tu i nije moje, da je to nešto iznad mene, nešto što daje Bog, ističe Milaković.
Objašnjava nam kako je pjesma nastala.
“Jedne večeri me nazvao Nenad Stanić, ratnik sa Košara koji je bio jako uznemiren, bio je u posebnom stanju. Rekao mi je: “Nevene, vidio sam vilu, ukazala mi se vila”. U tom trenutku je tu svoju nevjerovatnu emociju prenio na mene. Ja sam se takođe našao u nekom posebnom stanju pa sam “Vilu” napisao za pet minuta, ona je samo istekla iz mene”, svjedoči Milaković.
Neka pjesme je, kaže, stvarao po 30 ili 40 godina, a ima onih koje prosto isteknu iz pjesnika, za nekoliko minuta i tako se, ističe, pošteno rađa poezija. Izdavač Dejan Spasojević kaže da Nevenova poezija živi u narodu, što “Vila sa Košara” potvrđuje.
“To je svojevrsna himna srpskog stradalništva novijeg doba jer ljudi na promocijama širom Republike Srpske reaguju isto”, kaže Spasojević.“
Vila sa Košara” samo je jedna od mnogo rodoljubivih pjesama u zbirci koju je Neven Milaković predstavio Bijeljincima.
“U knjizi se nalazi 100, po mom mišljenju, mojih najboljih rodoljubivih pjesama. “Vila sa Košara” je sigurno najpopularnija, mada nisam siguran da je najbolja, a posebno nije najznačajnija. Moje najznačajnije djelo je “Sonetni vijenac o Jasenovcu”, objašnjava Neven Milaković.
Izdavač dodaje da su u zbirci opjevani mnogi velikani našeg naroda, od Svetog Jovana Vladimira i Njegoša do naših dana.
Promocijom knjige “Vila sa Košara” završene su programske aktivnosti u biblioteci “Filip Višnjić” u Bijeljini za februar. U martu se takođe očekuju brojne promocije i događaji, rekla je Željana Arsenović, direktor biblioteke.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
