O ljubavi velikog srpskog pjesnika i diplomate Jovana Dučića i lijepe bijeljinske pjesnikinje Magdalene Nikolić Živanović krajem 19. vijeka, kada je Dučić kratko boravio i učiteljevao u Bijeljini, ispredale su se neobične priče. Poistovjećivali su ih sa „bijeljinskim Romeom i Julijom“ i kasnije, kada je Dučić otišao u Mostar i dalje u svijet, o toj ljubavi se ovako govorilo: „Čekala ga je cijeli vijek i nije ga dočekala“.
O neobičnoj pjesničkoj ljubavi danas svjedoči samo ruina od kuće u kojoj je nekada živjela Magdalena Živanović.
Bila je kćerka Jove Nikolića, bijeljinskog trgovca i Jelke, kćerke bogatog trgovca Pere Živanovića. Magdaleninu mladost i cijeli život obilježilo je poznanstvo sa pjesnikom i diplomatom Jovanom Dučićem tokom njegovog kratkog službovanja u Srpskoj osnovnoj školi u Bijeljini 1893/1894. godine. Ljubav se rodila, tako kažu hroničari, o Savindanu 1894. godine. Nakon Dučićevog odlaska iz Bijeljine, strasna ljubav pretočena je u dogogodišnje dopisivanje.
Magdalena i Jovan se više nikada nisu sreli, ona je do kraja života ostala neudata, on neoženjen.
Neostvarena ljubav i dopisivanje sa Dučićem imali su uticaja i na Magdalenine pjesničke izraze, objavljene u „Bosanskoj vili“, 1895. godine i u 1909. godini.
Magdalena je rano ostala bez oca, te je brigu o njoj preuzeo djed po majci – bogati i ugledni bijeljinski trgovac Pero Živanović.
Upravo ta činjenica će puno uticati i na njeno patrijarhalno vaspitanje.
A, što se tiče kuće u kojoj je živjela, ne prepoznaju se više ni njeni obrisi. Nema karakterističnog balkona koji su Bijeljinci potajno poredili sa onim u Veroni, gdje su se sastajali Romeo i Julija.
Zbog zamršenih imovinsko – pravnih odnosa i nemogućnosti grada da otkupi Magdaleninu kuću i pretvori je u spomenik jednoj velikoj pjesničkoj i mladalačkoj, punoj zanosa, ljubavi, priča o zaljubljenom pjesniku Dučiću i pjesnikinji Magdaleni ostaće samo zabilježena na stranicama gradskih hronika i gradskih vremeplova.
Izvor: desavanjaubijeljini.com
