Danas je svjetski dan muzike, a muzika je, kako kaže, njen život. Nikoleta Pavlović je profesor violine u nižoj i srednjoj muzičkoj školi "Stevan Stojanović Mokranjac" u Bijeljini, već 12 godina i viši asistent na Slobomir P Univerzitetu, 8 godina, na predmetima: Violina, Kamerna muzika, Metodika nastave gudačkih instrumenta i Orkestarske dionice. Oprobala se i kao kompozitor, a ne samo profesor, svirač i pjevač.
"U svom radu sa djecom, ostvarila sam dosta uspjeha, na različitim takmičenjima u zemlji, kao i u inostranstvu. Dobitnik sam zlatne medalje " Filip Višnjić" Grada Bijeljina, koja mi je dodijeljena za uspješan pedagoški rad i izuzetne rezultate kao profesor violine. Pored pedagoškog rada, moje polje interesovanja je pjevanje i komponovanje muzike. Kao pjevač iza sebe imam oko desetak različitih festivala na kojima sam se takmičila i osvajala nagrade, iz žanra pop muzike, a takođe studijski sam snimila i obradila veliki broj tradicionalnih pjesama iz: Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije…Sarađivala sam sa mnogobrojnim studijima u Srbiji, BiH, a ostvarila sam i jednu interesantnu saradnju sa producentom iz Francuske. Tradicionalna muzika za mene je veoma primamljiva, slušala sam je od malih nogu i predstavlja jednu posebnu riznicu i bogatstvo, odakle crpem inspiraciju," navodi Nikoleta.
Od prije par godina snima instrumentale kako klasične, tako i filmske i tradicionalne muzike različitih naroda, koje zajedno sa saradnikom Srđanom Bojićem pakuje u različite moderne aranžmane interesantne i bliske publici današnjeg vremena. Takođe je autor kompozicije "BALKAN."
"Balkan" je moja autorska kompozicija, za koju sam uradila muziku za violinu, solo odsvirala i snimila je u studiju kod mog prijatelja, inače audio inženjera Srđana Bojića, jednog izuzetno talentovanog, vrijednog, kreativnog momka maksimalno posvećenog svome poslu, sa kojim sarađujem 15 godina. Ova kompozicija pisana je za violinu solo i orkestar. Nastala je sasvim slučajno i krajnje spontano jednog avgusta 2016.godine. "Balkan" je posvećen mom sestriću Urošu, preslatkom malom dječaku koji ima skoro tri godine i koji je moj svijet načinio bogatijim, šarenijim i smislenijim. Nakon što sam je napisala u jednom dahu bukvalno, kompozicija je bila ostavljena i zaboravljena par mjeseci. Na Srđanov nagovor, ja sam kompoziciju izvukla iz nekih papira, počela sam malo da je sređujem, uljepšavam i vježbam za snimanje. Nakon što smo je snimili, posle možda godinu dana izašao je konkurs za umjetničke projekte od strane AMUS-a i na nagovor jako dobre prijateljice Sanje Milić, koja je inače profesorica na Pedagoškom fakultetu u Bijeljini, aplicirala sam sa ovom mojom kompozicijom i nakon malo čekanja moj projekat je prošao na konkursu. Tako da sam novac koji sam dobila od AMUS-a iskoristila za štampanje i izdavanje ove muzukalije. "Balkan" mi je izdao Slobomir P Univerzitet, a iza ovoga pored Srđana i mene kao glavnih aktera, stoji još mnogo ljudi koji su učestvovali. Želim ih svakako sve nabrojati : Recenzenti: mr Aleksandra Radosavljević i dr Neven Šobajić, izdavač : Slobomir P Univerzitet, lektor: mr Suzana Bunčić, tehnička priprema: docent Sanja Milić, ispis nota: prof. Slaviša Stojanović, fotografija na koricama: Vladimir Stevanović, muzička analiza: prof. Dragana Đurić i kritika: prof. Slaviša Mikić."
Kaže se da je tri posto talenta, a sve ostalo rad. Ova mlada profesorka smatra da jedno bez drugog ne može.
"Kvalitet se postiže samo kada je simbioza oba ova elementa. Opšte je poznato da se u muzici ali i u drugim umjetnostima mora puno vježbati i raditi, i to svakodnevno. Nije dobro biti kampanjac u tome, potreban je kontinuirani rad i posvećenost. Naravno kada se generalno gleda u bilo kom poslu je tako. Ako ne radiš i ne usavršavaš se, teško da se mogu postići neki zavidni rezultati. To je slučaj i sa muzikom. Naravno, ne treba sad vježbati po deset sati, najviše je to nekih pet sati dnevno (za studente koji su na akademiji), podjeljeno u više dijelova u toku dana ali to treba da bude svaki dan. Za to je potrebna disciplina. Isto kao što se svaki dan budimo, peremo zube, jedemo, idemo na posao, odlazimo na neki sport itd., tako i vježbanje instrumenta treba da nam postane jedna normalna svakodnevna stavka, koju moramo ispoštovati.Postoji veliki broj različitih stvari kako zainteresovati i privoliti dijete za instrument, da mu se ono posveti ozbiljno, samo je potrebno da je profesor kreativan, a roditelji otvoreni za saradnju. Takav je slučaj bio i samnom. Bila sam dosta nemirno dijete koje je obožavalo muziku i bukvalno svi u porodici su od najranijeg djetinjstva uvidjeli da imam sklonost ka muzici. Stalno sam igrala, pjevala, svirala na sintiju neke pjesmice, koje nam je tata pokazivao, glumila po kući, zatim na porodičnim okupljanjima "– sjeća se Nikoleta.
Uz dobru organizaciju sve može da se postigne ali je potrebno odrediti prioritete.
"Ja sam osoba koja je od malih nogu pohađala dvije škole i još tada sam morala da naučim da raspolažem sa svojim vremenom. Stalno sam pisala neke rasporede i satnicu. To se u nekom obliku i do danas dan zadržalo. Prosto, imam dosta obaveza, interesovanja, volim sve obaviti valjano, a to vrlo često nije baš lako. Zato moram svakodnevno planirati svoje vrijeme."
Na pitanje kako se u današnje vrijeme oduprijeti muzičkim sadržajima koji se plasiraju, tačnije komercijalizovanoj muzici, profesorka Pavlović odgovara?
"U svakom segmentu društva je kriza, ne samo u muzici, kriza vrijednosti je sada zastupljena u svemu. To nije dobro nikako. Posebno je pogubno za nadolazeće generacije koje stasavaju. Danas se forsiraju i propagiraju neke pogrešne vrijednosti, kojih se zapravo svako pametan stidi. Sve je obezvrijeđeno. Konstantno se forsira kič i šund, a sve ono što je bilo vrijedno i čime smo se ponosili, sada je u zapećku. Ovo materijalističko društvo okrenuto je brzoj zaradi novca, da što manje sebe daš, a što više zaradiš. Ljudi su postali površni u svemu. Vlada jedna opšta jurnjava i trka za novcem i opstankom. To se itekako odražava i na sistem školstva i obrazovanja. Sada svi žele imati petice, a da se nimalo ne potrude. Takođe u svakom smislu opada nivo kvaliteta nastave. Globalizacija je uzela svoj danak, posljedice su katastrofalne. Najbitnije za napredak jedne zemlje i naroda je da je obrazovanje na visokom nivou. Na taj način stiče se svijest o kvalitetu i vrijednosti. Kada je nacija obrazovana, edukovana i posvećena onda te neke nekvalitetne stvari prosto ne prolaze jer postoji prefinjen filteri, kroz koje prolazi samo ono sto ima istinsku vrijednosti. Zato opet ponavljam edukacija, obrazovanje i vaspitanje je na prvom mjestu, a onda i sve ostale stvari legnu na svoje mjesto."
Što se hobija tiče, kaže da ima mnogo interesovanja ali zbog viška obaveza, a manjka slobodnog vremena ne može sve da sprovede u djelo.
"Volim da se zanimam kuhinjom, čitanjem knjiga, najviše iz domena psihologije i religije, obožavam ples, vožnja bicikla mi je sjajna, badminton, a veoma su mi primamljivi i neki ekstremni sportovi. Mogu slobodno reći da su mi putovanja ipak najdraži hobi. Obožavam da putujem, upoznajem nove ljude, okolinu, kulturu, tradiciju i običaje drugih zemalja i ljudi. U zadnje vrijeme postala mi je i veoma primamljiva ideja pisanja putopisa ali naravno za sve treba vrijeme koje je izuzetno dragocijeno i malo ga ima, a toliko je divnih stvari na svijetu kojima bi mogli da posvetimo malo vremena i koje bi nas usrećile," navela je Nikoleta za portal Dešavanja u Bijeljini.
Smatra da čovek dokle je živ treba i mora da radi na sebi, da konstantno istražuje, bude kreativan i na taj način još više upoznaje sebe i svoje granice. Umjetniku je to obaveza, njemu prosto nije dozvoljeno da stane i posustane.
Izvor: desavanjaubijeljini.com
