Iako Zorana Pribišića iz Bijeljine većina poznaje kao odbornika DEMOS-a u gradskom parlamentu, on je mnogo više od običnog političara. Školovanje protkano peticama i desetkama na Vojnoj gimnaziji i Vojnoj akademiji u Beogradu, predana služba u VRS i naposliljetku uspješan privatni biznis, samo su neki od manje poznatih detalja njegove bogate biografije.
Pribišić se za NoviGlas prisjetio svog neobičnog karijernog i životnog puta i otkrio do sada manje poznate pojedinosti.
“Vukovac”, odlikaš, inženjer
Pribišić je rođen 1974. godine u Zavidovićima. Osnovnu školu je završio u Vražićima kao “vukovac”, a izbor srednje škole odredio je dobar dio njegovog životnog puta.
„Nakon završene osnovne škole, kao 15-godišnjak selim se u Beograd, gdje 1988. godine upisujem Vojnu gimnaziju. Prvo odvajanje od kuće, od roditelja, rodnog mjesta nije bilo jednostavno, kao ni navikavanje na život u metropoli kakva je Beograd. Međutim, bio sam svjestan da je to ono što želim, da je to prvi korak na mom putu da postanem vojni inženjer. Želja da napredujem i ostvarim svoj san je pobijedila i beogradsku vojnu gimnaziju sam završio kao odlikaš, sa prosjekom 4,75 tada već ratne 1992 godine“, prisjeća se Pribišić za početak razgovora .
Po završetku Vojne gimnazije Pribišić ostaje u Beogradu, gdje nastavlja školovaje na Vojno – tehničkoj akademiji Vojske Jugoslavije.
I tu se isticao kao vrijedan i dobar student, pa pet godina kasnije diplomira sa ocjenom 10, stiče zvanje diplomiranog inženjera mašinstva, ali i poručnika tehničke službe Vojske Jugoslavije. Na smjeru naoružanje ostvario je i zvanje mastera zbog petogodišnjeg školovanja.
Vojna služba
„Uspješno završeno školovanje za mene je značilo samo jedno – Vrijeme je da stečeno znanje primijenim i dam nešto svojoj zemlji. Kao svršeni student beogradske vojne akademije u Vojci Repupblike Srpske tadašnja predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić me promoviše u čin poručnika tehničke službe VRS, i raspoređuje na dužnost referenta tehničke službe u prvoj logističkoj bazi VRS. Za mene je bila ogromna čast služiti svojoj zemlji, biti dio Vojske Republike Srpske i pomagati svom narodu. I nakon ovoliko godina, sjećanje na to vrijeme, koje je bilo teško i izazovno, u meni budi osjećaj ponosa. Svi smo bili kao jedan i nastojali da u tim poratnim godinama damo sve što je u našoj moći da, nakon teškog perioda, nastavimo dalje“, objašnjava Pribišić.
U Vojsci Republike Srpske obavljao je i dužnost komandanta skladišta naoružanja, municije i minsko-eksplozivnih sredstava, a od mjesta referenta, zalaganjem i vrijednim radom, tokom narednih nekoliko godina napredovao je na mjesto načelnika tehničke službe prve Logističke baze VRS.
„Tokom rada u službi uvijek su me vodili jak osjećaj pravičnosti, koji me prati iz moje porodice još od najranijeg djetinjstva, zajedno sa svim onim postulatima koje sam naučio tokom školovanja na vojnoj gimnaziji i akademiji. Vrijedan rad, požrtvovanost, odgovornost i disciplina bila su i ostala pravila koja primjenjujem u životu, bez obzira čime se bavim. Posebno sam počastvovan što je moj trud prepoznat, pa sam za vrijeme rada u Vojsci Republike Srpske više puta nagrađivan, a od predsjednika Srpske dobio sam i Orden za vojne zasluge“, ističe Pribišić.
Odlazak iz vojske
Nakon skoro deceniju službe u Vojsci Republike Srpske, Pribišić 2005. godine donosi radikalan rez.
„Poslije stvaranja jedinstvenih Oružanih snaga BiH odlučujem da samovoljno napustim VRS. To je za mene bila jedna od najtežih odluka, ali i vrijeme kada sam se našao na životnoj i profesionalnoj raskrsnici”, prisjeća se Pribišić.
Svoj profesionalni put započinje praktično iz početka. Zapošljava se u privredi, gdje prolazi sve stepenice, od referenta za prodaju, do direktora. U međuvremenu se, prije pet godina, otisnuo i u preduzetničke vode.
Kako ističe, bez obzira na odlazak iz vojske, vojnička disciplina i ideali stečeni u mladosti su ono što ga i dalje vodi kroz život.
„Upornost, odgovornost, trud, rad… to je mene naučila vojska i to su ideali kojih se nisam nikad odrekao. Sada nastojim da ih prenesem svojoj djeci, Sari i Sretenu. Sara je apsolvent na master studijama Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, a sin Sreten je brucoš na Mašinskom fakultetu u Beogradu. Oni su moj najveći uspjeh i ponos. Zbog moje i sve ostale djece u Semberiji se trudim da stvorim neku novu vrijednost, da se izborim za bolje i kvalitetnije uslove za njihov život, ali i ostanak na ovim prostorima. Bez djece nam nema ni budućnosti“, poručuje Pribišić za kraj razgovora.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: noviglas.info
