Nemiran duh vodio je Miodraga Maričića kroz različite sfere života. Svojim je širokim spektrom interesovanja obilježio vrijeme u kom djeluje, a njegov zaokruženi pedagoški put, te djelovanje u oblasti sporta ostaju kao trajna vrijednost u našem gradu. Tajna se skriva u njegovoj neiscrpnoj životnoj energiji, ličnoj kreativnosti i nesputanom šarmu.
Miodrag Maričić je rijetko svestrana ličnost. Mada je diplomirao na beogradskom Fakultetu za fizičku kulturu (DIF), uz 40 godina rada u srednjoškolskom obrazovanju paralelno je radio kao sportski radnik i bavio se muzikom. U bogatoj biografiji nalazi se i bavljenje folklorom i pjevanje u horu, a zatim je, u okviru vannastavnih aktivnosti, u školi vodio folklornu i horsku sekciju.
-Uvijek sam volio da učim o stvarima koje me interesuju, ali i da prenosim stečeno znanje na druge, a tu prvenstveno mislim na mlade’’, kaže Maričić, koji je u Bijeljini završio Učiteljsku školu, a u Beogradu studij fizičke kulture. Godine 1976. počinje da stiče prva pedagoška iskustva i od tog trenutka, pa sve do penzionisanja radio je kao profesor fizičke kulture u Poljoprivrednoj i medicinskoj školi. Kaže, nema ljepšeg i plemenitijeg poziva od prosvjetnog radnika koji predano radi svoj posao.
– Nema ni ljepšeg osjećanja, nego kada vidiš da na pozitivan način utičeš na mlade ljude u vaspitno – obrazovnom procesu. Rad u prosvjeti zahtijeva veliku odgovornost u smislu pravednosti, kao i vaspitnu odgovornost prema učenicima, a najveći ponos je kada vidiš da je ono što si radio prepoznato kao kvalitet’’, ističe Miodrag Maričić, dodavši da je i kao razredni stariješina puno dobrih generacija ispratio iz škole, te izdvaja odjeljenje fizioterapeutskih tehničara koji su maturirali 1998. godine: iz tog odjeljenja, koje je imalo sedam Danijela, njih osmoro danas su ljekari.
Sport kao način života
Miodrag Maričić rođen je 1952. godine u Brodcu, semberskom selu u kom se uvijek igrao dobar fudbal, pa ne čudi da se još od ranih nogu vezao za sport.
-Sa 16 godina postao sam prvotimac. Prvo sam između stativa stao u fudbalskom klubu u Balatunu, zatim Brodcu, Međašima i Dvorovima. Bio sam tražen golman i malo je trebalo da uđem u Prvu srpsku ligu za vrijeme studija’’, priča Maričić, koji se, sa diplomom profesora fizičke kulture, po povratku iz Beograda, okreće radu u prosvjeti.
Sa mladima nije radio samo u školskoj sportskoj dvorani i terenima, već se od 1977. godine, kada je osnovan Odbojkaški klub ,,Radnik“ u Bijeljini, u klubu angažuje kao kondicioni trener.
-Od 1978. godine bio sam glavni trener u klubu i na tom mjestu sam ostao 20 godina. Kroz klub je prošlo mnogo talentovanih odbojkaša, a najuspješniju generaciju odbojkaša Bijeljina je imala 1982. godine kada je ovaj klub bio prvak Druge lige bivše Jugoslavije i stekao status prvoligaša’’, izdvaja Maričić, kome je zbog svega što je uradio u sportu pripala čast da nosi olimpijsku baklju na Zimskim olimpijskim igrama 1984. godine u Sarajevu.
Sport je njegov način života bio i ostao. Danas je već četvrti mandat predsjednik Skupštine Odbojkaškog kluba ,,Radnik“, a predsjednik je i Skupštine Sportskog ribolovnog društva ,,Riba“ i Skupštine Lovačkog društva u Brodcu.
Uvijek s pjesmom
Divno je izvoditi muziku, pogotovo kada ona dopire do srca ljudi koji je slušaju i uživaju u njoj, kaže, uvijek srdačan u komunikaciji, Miodrag Maričić, koji se muzikom bavi već 50 godina. Prvi bend osnovao je još kao učenik drugog razreda Učiteljske škole, 1969. godine. Bend je osnovao sa još četiri drugara, a nazvali su ga ,,Crveni fenjeri“. Svirali su pop i rok za svoju dušu, a kad su se ohrabrili nastupali su i na igrankama u domovima kulture po Semberiji. Petočlan je bio i orkestar ,,Zbog tebe“, koji je osnovao sa Goranom Perkićem 1988. godine. Tada je sa sviranja gitare prešao na bas prim od kojeg se od tada ne razdvaja. Nastupali su po restoranima u Bijeljini. Članovi orkestra su odlazili i dolazili, pa su se vremenom i raspali. Već šest godina Maričić je član orkestra ,,Stara priča“ koji je osnovao sa Vasketom Todićem. Na repertoaru su im starogradske pjesme i romanse, ali nijedan gost restorana ,,Pet jezera“, u kom svakog petka i subote sviraju, ne ostane uskraćen za muzičku želju.
Izvor: semberija.info
