Milojko Todorović (60) iz Bijeljine bavi se planinarenjem dvadeset godina, a iako je osvojio neke od najviših planinskih vrhova u regionu i Evropi, kaže da planinarenje posmatra prvenstveno kao vezu sa prirodom i stil života, pa tek onda kao fizičku aktivnost.
Kada ste počeli da se bavite planinarenjem? Sjećate li se svog prvog pohoda?
-Zaljubljenost u prirodu kod mene je prisutna od djetinjstva, a bavljenje planinarenjem došlo je spontano. Na prvi pohod sam otišao iz znatiželje, sa prijateljima, u doba kada nisam bio ni član Planinarskog društva. Pohodili smo Maglić, najviši vrh u Bosni i Hercegovini, i iako je put bio naporan i zahtjevan, on je samo probudio i učvrstio moju želju za pohodima. Od 2000. godine sam član Planinarskog ekološkog društva ,,Majevica’’, a sada i njegov predsjednik. Bavim se i ostalim sportovima, poput skijanja i stonog tenisa, ali planinarenje zauzima posebno mjesto u mom životu.
Po čemu se planinarenje razlikuje od drugih oblika fizičke aktivnosti?
-Planinarenje je nezaboravno iskustvo. Bez obzira o kojoj planini je riječ, upoznavanje predjela, susreti sa prirodnim bogatstvima, jutra koja dočekate u šatoru, ne mogu da se opišu. Ono što je karakteristično jeste da vi kroz ovu aktivnost prije svega upoznajete sami sebe, svoje mogućnosti, granice, kako da ih savladate, ali i pomjerite. U pohodima upoznajete i druge ljude jer će vas određene okolnosti, fizički napor, eventualne opasnosti i slično, zbližiti s drugim osobama. Planinarenje je nešto što me ispunjava, raduje, ono je stil života.
Koje pohode biste izdvojili u svojoj planinarskoj karijeri?
-Bio sam na Olimpu u Grčkoj, zatim osvajao vrhove u Bugarskoj. U Bosni i Hercegovini i Srbiji gotovo da nema značajnije planine koju nisam pohodio. Izdvojio bih Zelengoru koja je prelijepa, kao i vrh Povlen kod Valjeva. Jednostavno, svaki pohod je jedinstven, svaka planina je divna na svoj način.
Na koji način funkcioniše Planinarsko ekološko društvo ,,Majevica’’ i da li ste zadovoljni brojem članova?
-Planinarsko ekološko društvo ,,Majevica’’ postoji više od 30 godina. Do sada je bilo učlanjeno oko 1.000 planinara, a trenutno imamo registrovano 80 ljudi koji plaćaju članarinu. Naša misija je organizovanje pohoda, turističkih tura, šetnji, i za sada uspijevamo u tome. Međutim, mislim da je broj od 80 članova mali u odnosu na broj stanovnika i veličinu Bijeljine. Potrudili smo se da organizujemo predavanja i promocije u osnovnim i srednjim školama, kako bismo privukli mlade, ali nisam zadovoljan odzivom. Jednostavno, ljudi i dalje ne shvataju sve blagodeti bavljenja planinarenjem ili ne žele da iskoriste mogućnost koja im se pruža.
Gdje je Planinarski dom i koliki je njegov kapacitet?
-Planinarski dom nalazi se u mjestu Gornja Trnova, opština Ugljevik. Mi smo odlukom njihove Skupštine dobili Dom na korištenje 2012. godine, u momentu kada je bio devastiran. Krov je bio pokidan, prokišnjavao je, električne i vodovodne instalacije bile su počupane, stolarija odnesena, sve zaraslo. Zahvaljujući predanom radu jedne grupe planinara, te posredstvom donatora, uspjeli smo sve da sredimo i sada imamo pristojan dom sa 30 mjesta za spavanje, dva mokra čvora sa kupatilima.
Postoje li planovi za dodatna uređenja Doma?
-Stalno radimo nešto novo – natkrivanje terase, unutrašnje uređenje, spoljšnje uređenje… Oko 300 kubnih metara zemlje dovezeno je na taj prostor kako bi bio sređen plato. Tu će biti organizovano druženje, kampovanje, a u planu je i izgradnja sportskog terena.
Počinje tradicionalni susret planinara ,,Tavna 2019’’. Koliko gostiju očekujete?
-Očekujemo 250 planinara iz 25 planinarskih društava iz Republike Srpske, Federacije BiH, Srbije i Hrvatske. Osim njih, pozivam sve sugrađane da nam se pridruže, a mi ćemo se potruditi da budemo dobri domaćini. Od Doma u Gornjoj Trnovi uredili smo tri staze za pješačenje. Prva je duga 18 kilometara i ona obuhvata najviši vrh opštine, Orlović (523 metra). Druga staza duga je osam kilometara, dok smo treću, do Novakove pećine i nazad, uredili kao rekreativnu i nju pohode oni sa slabijom kondicijom, djeca, kao i ljudi koji žele da isprobaju šta znači biti planinar.
Izvor: semberijainfo.com
