Dragan Mrkajić iz Bijeljine priredio je značajno djelo pod nazivom „Bratstvo Mrkajića u novijoj istoriji Šekovića“ koje govori o Mrkajićimaiz Stare Hercegovine, njihovoj migraciji i doseljavanju u Šekoviće, a ovo prezime vodi porijeklo iz mjesta Banjani, koje se nalazi između Bileće i Nikšića.
Mrkajić je na ovaj način sačuvao od zaborava put jednog prezimena koje se danas može sresti širom svijeta.
Dragan Mrkajić
On je za portal Desavanja u Bijeljini rekao da je i sam rođen u Šekovićima i da je o svom porijeklu prvi put slušao od pokojnog oca, a da su ideju o pisanju knjige predložili Slaviša i Miran Mrkajić, na prvom okupljanju bratstva Mrkajića u Šekovićima,u septembru 2023. godine.
– Banjani se nalaze na udaljenosti sedam kilometara od Bileće, na putu za Nikšić. Mrkajići slave Svetog Jovana Krstitelja, preslužuju Ilindan. Na jednom velikom uzvišenju iznad Planika, na Ilijinom brdu, sa kojeg se vidi Bilećko jezero, Mrkajići u 16. vijeku sagradiše malu crkvu, koju ćemo u narednom periodu renovirati. Radnim akcijama 2024. godine,složni bratstvenici sagradiše put od Planika do Crkve Svetog Ilije u dužini od 900 metara.Nedaleko od sela na Planiku 2016. godine Mrkajićiogradiše seosko grobljei u njemu podigoše spomenik,gdjeje po predanju sahranjen naš predak Mrkoje, kao i svi Mrkajići.Danas je selo nažalost pusto,ostale su samo dvije kuće u kojima se ognjište nije ugasilo – naveo je Dragan.
A iseljavanje Mrkajića, prema njegovim riječima, počelo jeu drugoj polovini 18. vijeka. Tada su iz Banjana za Šekoviće krenule porodice sljedećih prezimena – Popovići, Savići, Mrkajići, Elezovići, koji po svom dolasku promijeniše prezimeu Kovačevići.
– Po predanjima, oni su putovali nekoliko mjeseci, uz pratnju vodiča, i došli su do Foče. Tu su počeli da se odvajaju, neki su pošli za Srbiju, prema Bradini, a drugi Drinom prema Zvorniku i tako su moji Mrkajići splavovima došli do Drinjače, a odatle kroz kanjon Kalabača (Papraće) do Šekovića. O migracijama bratstva Mrkajića pisao je i Blagota Mrkajić, a knjiga je izdata u Nikšiću 2003. godine. Često se mogu sresti i druge varijacije našeg prezimena, a to su Mrkaići, Mrkajići sa (j) i Mrkaje iz Tarčina, mada potičemo iz istog mjesta, Banjana – istakao je za Desavanja u Bijeljini Dragan.
Govoreći o Mrkajićima kroz istoriju, on je naglasio da su njegovi prezimenjaci dali veliki doprinos u Prvom i Drugom svjetskom ratu, kao i u Odbrambeno-otadžbinskom, sa svim ostalim srpskim porodicama iz Šekovića.
– Mrkajići su, što se može pročitati u knjizi, veoma uspješni u cijelom svijetu. Iz starijeg perioda, istakao bih Vićentija Mrkajića koji je učestvovao u Prvom svjetskom ratu, Oktobarskoj revoluciji, ali i Drugom svjetskom ratu. Tu su i poznati advokati, doktori, političari, direktori velikih jugoslovenskih firmi, a imam saznanja i za neke doktore nauka iz SAD-a. Danas Mrkajići žive širom svijeta, od Šekovića do Srbije, Slovenije, Zapadne Evrope i Dubaija – kaže Dragan Mrkajić.
On navodi da su Mrkajići 2022. godine registrovali svoje udruženje, izradili grb bratstva, te da ih se na prvom susretu u Banjanima 2023. godine okupilo 290 bratstvenika. Knjigu je pisao godinu dana, sadržaj obuhvata200 stranica sa 110 fotografija u boji, kao i porodična stabla, do četiri koljena unazad. Promocije su za sada održane u Šekovićima i Bijeljini, krajem prošle godine.
Istoričar Momčilo Koprivica, koji je napisao uvodnu riječ u knjizi „Bratstvo Mrkajića u novijoj istoriji Šekovića“, istakao je da je Draganova knjiga sa istorijskog aspekta veliko djelo, jer ako se ne zabilježi priča o korjenima jedne porodice ili bratstva, ne može se pratiti ni stablo.
– Dragan je nastavio sa onog mjesta na kojem je stao Blagota Mrkajić, jer se Blagota nije bavio sudbinama onih koji su otišli iz Banjana. Ovo je monografski prikaz jednog bratstva i to je značajan momenat za buduće generacije. Stara Hercegovina je područje iz kojeg se sve vrijeme narod iseljavao, raseljavao, i zato postoji ona izreka – Hercegovina sav svijet naseli, a sebe ne raseli – dodao je Koprivica.
Dragan Mrkajić rođen je 1954. godine u Šekovićima. Osnovnu školu završio je u Simin Hanu, a srednju Elektrotehničku u Tuzli. Završio Višu pedagošku akademiju. Do 1992. godine radio je u Tuzli, nakon čega se sa porodicom doseljava u Bijeljinu. Učesnik je Odbrambeno-otadžbinskog rata. Član je Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Bijeljina. Do sada je napisao i objavio sedam knjiga, među kojima su najpoznatije one sa tematikom iz posljednjeg rata: „I Majevica je plakala tog dana“, „Tuzlanska kolona – 15. maj 1992“, kao i „Nezaboravljeni zavičaj“, za koju kaže da predstavlja njegovo životno djelo.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com