BIJELJINA: Dragan Ivanović, Zvijezda 09: Trener mora da voli svoje igrače

Fudbaleri Zvijezde 09 ovih dana vrijedno rade pod komandom novog trenera Dragana Ivanovića.

Iskusni stručnjak nije slučajno izbor uprave prvoligaša iz Republike Srpske. Prije deset godina Ivanović je bio trener u modi u Srbiji. Cijelu deceniju je radio u ČSK-u. Pojavio se na mala vrata regionalnog fudbala 2005. kada je klub iz Čelareva praktično bio rasformiran, bez omladinske škole i sa pola seniorske ekipe. Lokalci su se pitali ko je on. Odgovor su dobili brzo. Popularni Gaće nakrcao je klupski magacin odbačenim sinovima pokrajinskih timova. U jednom trenutku je bio tim-menadžer, direktor Omladinske škole i trener prvog tima. Imao je kompletnu sportsku vlast, a Čelarevo je postalo stanica koja izbacuje fudbalere u superligaške visine. Ivanović je čuda pravio i u kruševačkom Napretku sa kojim je znao da na muke stavi Crvenu zvezdu, ali i nadigra Partizan, za čiju klupu je jedno vrijeme i figurirao kao prva opcija. Za pola godine „čarapane“ je doveo do četvrtog mjesta u Superligi Srbije. Potom je naslijedio nekadašnjeg trenera banjalučkog Borca Nenada Lalatovića u Vojvodini. Novi šef struke „crveno-bijelih“ vodio je Bačku, Hajduk iz Kule, Budućnost iz Dobanovaca, te Rad, Tekstilac, Bečej, a posljednji angažman, prije dolaska u Srpsku, imao je u Omladincu iz Novih Banovaca. „Glas Srpske“ predstavlja vam čovjeka koji na posao gleda kao na kopanje rudarskog okna, čiji postulat rada je jednostavan: dajte mi ništa,  napraviću nešto.

– Priključili smo šest-sedam momaka iz juniorskog tima, oni su uglavnom 2007. godište, osim Bakira Begagića, koji je 2008. Ovdje u etno-selu Stanišići, odradili smo uvodni dio treninga, odradili testiranja. Imamo idealne uslove i za dalji rad. Od ove sedmice krenuli smo po planu i programu za kompletan takmičarski period koji je ispred nas. Nećemo nigde žuriti. Bitno je napraviti dobar temelj kod svakog pojedinca. Rekao sam im: „Trener mora da voli svoje igrače. Moj saradnik i ja ćemo dati sve da napredujete“. Oni, s druge strane, moraju da nas poštuju ako hoćemo da napravimo pomak. Doveli smo određene igrače uz saglasnost sa upravom kluba. Biće još pojačanja. Zakazali smo i neke prijateljske utakmice, uglavnom sa niželigašima, da vidimo na kom smo nivou – rekao je Ivanović i dodao:

– Prvobitni cilj je da sve naše talentovane igrače razvijemo kroz igru u seniorskom pogonu. Moramo puno da radimo s njima, kako bismo već od ljeta mogli da ih „stavimo u izlog“ i zaradimo nešto. Što se tiče rezultata, uprava nije postavila nikakav imperativ, ali lično sam svjestan da je on jako bitan. Nije isto hoćemo li biti drugi, treći ili deveti. Moramo steći poštovanje rivala na osnovu igre, ponašanja, ali i samog rezultata – istakao je Ivanović.

Zanimljiv je Dušanov trenerski opus. Neki od najljepših bisera iz Ivanovićeve majstorske radionice su nekadašnji prvotimci Crvene zvezde Milan Pavkov, Srđan Plavšić, Aleksa Vukanović, ali i bivši vezista Vojvodine Nemanja Radoja.

– Iz ničega sam krenuo u Čelarevu. Krvavim radom sam došao do toga što se sada ovde hoće. Proizvod mora da ide dalje, kao što sam radio u bivšim klubovima. Na te momke koje ste pomenuli, niko nije obraćao pažnju, na sebe sam uzeo da puno radim s njima. Radoju sam doveo iz omladinskog pogona Vojvodine. Recimo Saša Ivković, koji sada igra za reprezentaciju Ujedinjenih Arapskih Emirata, a bio je u Partizanu, Voždovcu, Mariboru… On je iz naše škole, pa Dejan Kerkez, bivši kapiten Spartaka, oni su svi po sedam, osam godina proveli sa mnom. Kada sam radio u Napretku hteli su da sklone Marka Gobeljića, rekli su: „Nije to to“. Pa isto Slobodana Uroševića, koji je posle mene otišao u Partizan i postao tamo kapiten, Miloša Vulića, sve njih sam digao. Vukanovića sam doveo sa 24 godine iz Čelareva u Napredak, gde je postao najbolji igrač Superlige. Posle, kada je digao pehar, je rekao: „Ivanoviću dugujem sve“. Odmah je otišao u Zvedu – prisjetio se Ivanović.

Pedantni strateg mnogo polaže u saradnike koji mu ne služe samo da slažu čunjeve, igraju fudbal sa prvotimcima i pričaju kako je šef uvijek u pravu. Daje im autonomiju u radu. Takođe, jako mu je bitno da ima dobrog kondicionog trenera uz sebe.

– Ne možeš da u najviši rang plasiraš igrača ako ga treniraš amaterski. Ako treniraš ekipu samo da zadovoljiš principe takmičenja, proizvodnja igrača ne postoji. Igrač ostaje limitiran. On mora da radi na profi nivou da bi ti izvukao najbolje iz njega, da bi taj igrač kasnije na višem nivou bio konkurentan – zaključio je Ivanović.

Sistem

Tokom karijere Ivanović je forsirao sistem 3-5-2, koji se brzo transformiše u 3-4-3.

– Prvi čovek koji je u srpskom fudbalu, u superligaškom takmičenju, uveo taj sistem sam bio ja. Pre mene niko nije igrao tako. Time sam iznenadio mnoge protivnike u Superligi Srbije, jer nisu bili spremni za odbranu takvog sistema igre. Suština sistema je u tome što ima „bočne koridore“. Kada nemate dobre „vingere“ u „četvorci“, krilne igrače koji prave razliku jedan na jedan. Onda se tim spoljnim igračima oslobađa prostor. To su pravolinijski brzi igrači. Ovde insistiram da za bokove dovedemo takve igrače. Levu stranu imamo dobru, desna se traži, da bi u napadu mogli sa jednim, dvojicom, pa nekada i tri igrača iza špica koji će u šesnaestercu sve to da popune. To sve zavisi od mnogo faktora. Ne bolujem od sistema, spreman sam da na osnovu igrača koje imam napravim sistem koji je promenljiv, ali struktura igre zavisi samo od kvaliteta, da li ćemo igrati posed, tempo, direktan fudbal – poentirao je Ivanović. 

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: glassrpske.com