Pavić, naravno, ovo nije izjavio da bi se požalio kako neko neozbiljno shvata svoj posao, već da bi se požalio na svog koalicionog partnera SNSD i odnos prema kadrovima DNS. Međutim, upravo u ovoj rečenici leži i suština problema u ovoj državi – partokratija.
– Imamo problem u funkcionisanju uprave Željeznica RS. Direktor je iz DNS, a izvršni direktori su iz SNSD. Oni idu prema svojim strankama i ne funkcionišu kao uprava – rekao je Pavić prije nekoliko dana.
Ova njegova izjava u principu nije otkrila ništa novo, ali je još jednom potvrdila matricu po kojoj javne institucije funkcionišu. To da imenovanja direktora u javnim službama, ustanovama i preduzećima ne prati njihova stručna sposobnost već isključivo partijska knjižica, javna je stvar. Otud nije ni čudo da brojna državna preduzeća posluju negativno ili su u debelim dugovima.
Osim zbog nestručnosti, još veći problem leži u činjenici da nosioci javnih funkcija u BiH uopšte nisu svjesni ni svoje javne odgovornosti, odnosno činjenice da fotelje u koje su zasjeli nisu privatno vlasništvo niti njih niti njihovih stranaka.
I dok je za funkcionere u razvijenim zemljama sasvim logično da za svoj rad odgovaraju isključivo građanima, u BiH vlada mišljenje da za svoj rad moraju isključivo da odgovaraju svojim partijskim liderima. Pri tome im je nebitno da li će firmu koju vode da ostave u dubokom minusu, a radnike bez plata, ili će pod njihovom palicom firma procvjetati. Bitno je šta partijski šef kaže, a radnike i narod niko za ništa ne pita.
Dragan Todorović iz Centra za ljudska prava ističe da se u BiH sve vrti oko politike, odnosno stranke, tako da nije novina to što direktori javnih preduzeća izvještaje za svoj rad podnose samo svom partijskom šefu.
– Po toj partijskoj liniji ide i ta linija odgovornosti. Svi oni su svjesni da to nisu privatna preduzeća, ali ih nije briga. Prosto, kod nas se više i ne krije to da se direktori postavljaju po partijskoj liniji. Nakon svakih izbora javno se iznosi kojoj partiji će pripasti koje preduzeće – podsjeća Todorović.
Dodaje da su javna preduzeća ustvari plijen političkih stranaka i samim tim na njihovo čelo dolaze osobe koje su politički podobne, a ne one koje su kompetentne da vode taj posao.
– Ne imenuje se, recimo, inženjer šumarstva ili saobraćaja na mjesto direktora šuma ili željeznica, ili neko sa iskustvom u tim strukama, već neki zaslužni član stranke. Po tom modusu onda taj direktor ne može da odgovara nikome drugom do onome ko mu je omogućio da dođe na tu funkciju – ističe Todorović.
On kaže da je svima njima jasno da je riječ o javnom preduzeću, odnosno javnom dobru, ali je sistem do te mjere utabao tu stazu da nikom ne pada na pamet da nešto promijeni. Todorović kaže da se ove stvari mogu promijeniti ali da to mora biti dio šireg paketa promjena. Nemoguće je, ističe on, samo u javnim preduzećima, odnosno direktorskim mjestima, pokušati napraviti neke promjene, kako bi se funkcioneri imenovali po stručnosti, a ne partijskoj pripadnosti.
– Kako napraviti tu promjenu kada se zna da su konkursi u javnim ustanovama i preduzećima nevjerovatan paravan za mutne radnje, dilove, nepotizam i korupciju. Imate možda samo pet odsto regularnih javnih konkursa, dok su svi ostali namješteni – naglašava Todorović.
Dodaje da za bilo kakve promjene treba mijenjati cijeli sistem, što je u ovom trenutku vjerovatno nemoguće, jer niko nije spreman na to.
Kukić: Vraćamo se u socijalizam
Politički analitičar Slavo Kukić ističe da ono što je Pavić rekao za direktora Željeznica Srpske ustvari oslikava stanje u cijeloj BiH kada su u pitanju javne funkcije.
– Sva javna preduzeća u BiH funkcionišu po istoj matrici. Uopšte nije važno da li se na čelu preduzeća nalazi kompetentna osoba, koja ima viziju, ili koja će početi proizvoditi i uvećavati profit, već koliko je lojalna partiji iz koje dolazi. Zato nam je situacija u javnim preduzećima takva kakva jeste, jer niko ne odgovara za svoj rad – ističe Kukić.
Dodaje da je to jasan pokazatelj da je BiH i dalje u tranzicijskim mukama što se tiče društva i ekonomije. Isto tako, kako ističe Kukić, to je i pokazatelj da BiH nije odmakla niti jedan korak od pozicije državnog socijalizma.
– Ali, to nije socijalizam osamdesetih godina, već pedesetih, kada te je partija postavljala i smjenjivala, te kada je partija ocjenjivala jesi li dobar menadžer ili nisi. Mislim da sa takvom logikom BiH ne može biti sve bliže društvu evropskih naroda. Naprotiv, može biti samo sve dalje od tog društva – zaključuje Kukić.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: srpskainfo.com
