Mladi Zagrepčanin, Ivan Kovačević, svojim je neobičnim oglasom u kojem traži posao izazvao pravu lavinu oduševljenja na društvenoj mreži. U samo nekoliko sati, iz doslovno svih krajeva susjedne Hrvatske, pristiglo mu je na stotine poruka podrške i ponuda sa seoskih gospodarstava.
U doba konzumerizma i sveopće jurnjave za novcem, objavom u kojoj traži posao na seoskom imanju, ali pod uvjetom da mu se, ni u kom slučaju, ne plaća novcem, mladi je Zagrepčanin, Ivan Kovačević, izazvao pravu lavinu oduševljenja na društvenoj mreži. U samo nekoliko sati, iz doslovno svih krajeva susjedne Hrvatske, pristiglo mu je na stotine poruka podrške i ponuda sa seoskih gospodarstava, farmi kokica, purana, koza, krava…
Pitate se zbog čega se mladi Zagrepčanin odlučio na ovaj nesvakidašnji korak i zašto mu je plaća u naturi, draža od one u šuškavim novčanicama? Pronašli smo Ivana Kovačevića, a on nam je, u razgovoru za naš portal, otkrio odgovore na ta pitanja.
„Od svoje šesnaeste godine radim po „bauštelama“. Kao NKV radnik, do danas sam promijenio mnogo firmi i poslodavaca. Radio sam gotovo sve poslove koji se na tržištu rada nude NKV radniku – bio sam čistač, skladištar, pomoćni kuhar, pomoćni tiskar, pomoćni pekar, pomoćni strojar, bio sam i građevinski radnik visokogradnje i niskogradnje, pa pomoćni izolater, pomoćni krovopokrivač, pomoćni tesar i pomoćni kamenar, te na posljetku vrtlar i hortikulturni radnik. Osim u petnaestak firmi u Hrvatskoj, od Čakovca, do Dubrovnika, za život sam zarađivao i radeći u Švedskoj i Njemačkoj. No, kada bih ovladao vještinama i znanjima potrebnima za određenu vrstu posla, osjetio bih zasićenje i monotoniju. Čim bih zaglavio u takvoj radnoj kolotečini u kojoj se osjećam loše i depresivno, uvijek sam kretao dalje, tražeći nove izazove. Sada imam 30 godina i nakon svih iskustava koje sam stekao, shvatio sam da me novac, ma koliko god ga imao, jednostavno ne može ispuniti niti usrećiti“, priča Ivan.
Sreću, kako kaže, pronalazi isključivo radeći poslove koje voli i u kojima istinski uživa, jer ga ispunjavaju.
Ivanova životna filozofija ne vrti se oko novca
„Svaka sekunda života koju provedem radeći nešto što ne volim, potrošena je uzalud i novcem se ne može nadoknaditi. Čitava moja životna filozofija temelji se na takvom stavu prema poslu, prema novcu i općenito prema životu. Najsretniji trenutak za mene bio je kada sam konačno otkrio u kojim sam se poslovima pronašao. Iako sam dijete velegrada, moja istinska ljubav je poljoprivreda. Pravu sreću osjećam samo kada sam u direktnom kontaktu s prirodom, biljkama i životinjama uz koje svaki put ponovo osjetim da, ma koliko ponekad bio tmuran, ovaj život ipak ima smisla.
Srećom, danas sam zaposlen kao vrtlar u jednom zagrebačkom poduzeću i radim upravo ono što volim. Poanta mog oglasa, u kojem tražim vikend-posao u zamjenu za domaću hranu, je dokazati da možemo biti istinski sretni tek kada počnemo pomagati jedni drugima. Ja tako želim pomoći nekome svojim radom, a domaćini će pomoći meni i mojoj supruzi tako što će nam, za uzvrat, dati nešto od zdravih, domaćih namirnica sa svog gospodarstva“, pojašnjava Zagrepčanin, čija je objava ganula mnoge.
Ponude mu stižu sa svih strana
Koliko je „prašine“ podigao njegov nesvakidašnji oglas za posao na facebook stranici „Od grunta do stola“, potvrđuje na stotine poruka podrške, kao i ponude koje pljušte iz svih krajeva Hrvatske, a neke od njih nam je Ivan i pročitao:
„Bi li radio na dalmatinskom otoku, na farmi koza?“, „Mi imamo gospodarstvo, uzgajamo crne slavonske, turopoljske svinje, domaće kokoši, koze, ako ste zainteresirani, javite se!“, „Imamo grunt u Zagrebu, no žena i ja nismo u mogućnosti stalno raditi na njemu, a nikako ne želimo da imanje propada, ako je tvoja ponuda ozbiljna, slobodno se javi“, „Ja imam aroniju, ovce, svinje, povrće, radim preradu, tako da posla ima tijekom cijele godine, ako niste našli posao, dođite nam!“ „Mljekarstvo, sirana, stočarstvo, svinjogojstvo, ovčarstvo i šumarstvo, eto, kod nas ima posla kao u priči, a ima i domaćih proizvoda“, „Suprug i ja smo vlasnici malog OPG i bavimo se primarno pčelarstvom. Imamo voćnjak i stvarno ne stignemo sve pa bi nam dobro došao još jedan par ruku“
Ovo su samo neke od poruka koje je Ivan primio u samo par dana, a pozitivne reakcije i pohvale, koje mu i dalje pristižu, zasigurno su dodatno učvrstile i njegovu odluku da ostane živjeti u Hrvatskoj.
Uskoro kreće na prvi posao koji će biti plaćen hranom
„Dom je tamo gdje si ga sam napraviš, a nakon rada u Njemačkoj i Švedskoj, odlučio sam da je moj dom upravo ovdje, u Hrvatskoj“, kaže Ivan.
Svoj prvi posao, koji će biti plaćen zdravom, domaćom hranom, već je odabrao. „Ovaj tjedan ću očistiti jedan tavan i nadam se da ću, u toj „avanturi“ raščišćavanja, možda pronaći i neki komad starinskog alata, jer sakupljanje takvih starih predmeta je moja strast. Za vikend idem kod jednih divnih ljudi orezati voćke i već se sada radujem boravku u prirodi, na svježem zraku, kao i svojoj prvoj, ukusnoj plaći od domaćih namirnica“, poručuje mladi Zagrepčanin, a mi mu želimo mnogo uspjeha u radu i pune košare slasnih plaća.
Izvor: agroklub.ba
