Bijeli mantil i slikarska četkica — naizgled dva svijeta koja nemaju dodirnih tačaka. Ali u životu Andree Simić iz Bijeljine, mlade doktorice stomatologije i ikonopisca, oni se stapaju u harmoničnu cjelinu. Andrea je nedavno predstavila svoje stvaralaštvo na izložbi “So zemlji“ zajedno sa kolegom, slikarom Stefanom Petrovićem.
Izložba “So zemlji“ otvorena je u Kući Milanovića u Banjaluci krajem juna i predstavlja spoj vizantijske duhovnosti i savremenog likovnog izraza, u kojem ikona i slika nisu samo estetski predmeti, već duboko prožeti simboli vjere, identiteta i trajanja.
Radovi Andree i Stefana govore o ljubavi prema pravoslavlju, o poštovanju kanona, ali i o ličnom traganju za izrazom unutar vjekovne tradicije.
“Andrea Simić, ikonopisac iz Bijeljine, kroz svoje ikone donosi duboku posvećenost i vjernost vizantijskom kanonu, sa snažnim osjećajem za formu, ton i simboliku. Njene ikone prikazuju srpske svetitelje i scene iz svetosavskog predanja, izrađene tradicionalnom tehnikom jajčane tempere na lipovoj dasci sa pozlatom. U njenom radu osjeća se sklad između duhovne odgovornosti i likovne suptilnosti“, ocijenila je kritika.
S druge strane, Andrea je, sažimajući utiske sa izložbe, koja će biti otvorena do 17. jula, istakla: “Nemamo za cilj da vas oduševimo našim radom nego da usmjerimo vaš pogled ka svjetlosti koju ovi likovi izobražavaju“.
Mlada Bijeljinka istakla je da je za mnoge iznenađenje to što se stomatolog bavi ikonopisanjem, navodeći da tu nema ništa čudno i da postoji jasna veza.
“To je ljudima uvijek jako zanimljivo što sam u svijetu medicine, a opet toliko u vjeri. Ja ne mislim uopšte da je to slučajno, prosto mislim da i za jedno i drugo zanimanje treba strpljenje, rad i odlučnost“, kaže Andrea.
Govoreći o ikonama predstavljenim na izložbi “So zemlji“, ali i uopšteno o svom stvaralaštvu, Andrea ističe da nastoji da se pridržava kanona.
“Danas sve više ikonopisaca kreće da odstupa od kanona. Ja se ipak negdje pridržavam. Vi imate tačno šta mora neka ikona da posjeduje. Imate simboliku u bojama, u zlatu i pozlati. Mislim da je negdje gdje mi možemo da lutamo u izrazu likova i da se tu negdje razlikuje. Odežde i draperije možete da kopirate. Ja lično nisam nikada. Ovdje su moje dvije ikone “Belog anđela“, potpuno dva različita lika predstavljena, a u suštini ista ikona, ista predstava, ali uvijek je nešto različito“, objasnila je Simićeva.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: noviglas.info