Prije određenog vremena, kao pobjednik „Bijeljinskih bijenala“ imao je priliku da organizuje prvu samostalnu izložbu u kojoj je predstavio preko sto svojih radova.
Buha je kao mali počeo da crta i sve ono što je vidio prenosio je na papir, tako da se od ranog djetinjstva u njemu rodila ljubav prema crtanju. Vremenom se oprobao u slikanju, kada je to postalo nešto što ga je zadržalo uz sebe.
„Probao sam da naslikam sliku i dopalo mi se kako je to izgledalo na platnu, a i ljudi koji su vidjeli moju prvu sliku, podržali su me u mojoj želji da nastavim tim da se bavim. Međutim, vremenom se nisam ograničio samo na platno, već sam koristio raznorazne podloga na kojima sam uradio radove. Na zid sam prenosio neke ideje, na staklo, na drvo, gramofonske ploče… Prosto, ne postoji neko pravilo da li će to biti na platnu ili na nekoj drugoj podlozi, a sama slika ili drugi rad je stvar momenta“, objasnio nam je Buha.
Aljoša ne zna tačan broj svojih radova, ali je siguran da ih ima preko 200, dok je u njegovom posjedu tek preko 20 do 30, jer su mnoge završile kao pokloni ili su prodate ljubiteljima slika i njegovih drugačijih radova.
Njegova inspiracija i djelo njegovih ruku, moguće je vidjeti u nekoliko bijeljinskih lokala, a jedan od najupečatljivijih je njegov rad koji krasi kafe bar „Zen“. Pored toga što je imao veliku slobodu u načinu izražavanja ideja vlasnika, kako i sam kaže, „Zen“ je drugačiji od drugih „radova“, jer nije uobičajen rad kredom u takvom prostoru i na takvoj podlozi.
Bas gitara stopama svoga polubrata
Aljoša je rođen dvije godine nakon pogibije njegovog polubrata imenjaka i vremenom se u njemu javila želja da upozna život i rad svog pokojnog polubrata. U sebi je pronašao zajedničko interesovanje za muziku i osjećaj za bas gitaru.
„Definitivno smo ja i moj pokojni brat imali tu neku umjetničku crtu. Doduše, ja više interesovanja pokazujem prema slikanju i crtanju i još od malih nogu sam volio da radim razne crteže, ali s obzirom da imam sklonost i prema muzici, malo sam bio radoznao što se tiče bratovog sviranja. Samouk sam gitarista. Interesovalo me je šta je to bas gitara, kako se svira, šta se dešava kad ja „okinem“ tu žicu. Desilo se da mi je neko pokazao par tonova i uputio me kako bih mogao da sviram i vježbam, i to mene je zainteresovalo. Bas gitara je malo drugačija od klasičnog instrumenta, i ne može baš da bude samostalan instrument već samo u okviru benda, tu dobije svoju draž“, iskren je Buha.
Aljoša se najviše pronalazi u sviranju rok muzike, odnosno u fazonu u kome je bio i njegov brat koji je smatran jednim od začetnika panka. Buha je sada član petočlanog benda „Sinful Oath“ koji se ponovo okupio nakon desetak godina sa malim izmjenama u sastavu.
„Pretežno sviramo pjesme na engleskom jeziku, ali smo se nakon deset godina ponovo okupili i odlučili da se bavimo autorskim radom. S obzirom da smo zreliji sa više ideja, to je već dobilo veliki zamah i stigli smo do toga da smo krenuli sa studijskim snimanjem i svaki vikend idemo u studio u Novi Sad. Ove godine je u planu da završimo album. Imamo pet članova, dvojica gitarista, pjevač, ja sam na bas gitari i bubnjar kao najmlađi član benda. Smatram da u Bijeljini nema previše prostora za autorsko izražavanje, tako da ćemo se najvjerovatnije predstavljati na festivalima i „otvorenim scenama“, rekao je Buha.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
