Aleksa je nalazio na stotine mjesta za kopanje bunara širom Semberije. Uvijek je, u svakoj prilici, znao gdje treba kopati kako bi vlasnik zemljišta došao do vode.
Pronalazio je vodu i na tridesetom metru ispod zemlje. Posljednji bunar koji se kopao zahvaljujući Aleksi je nedaleko od njegovog domaćinstva.
– Od mog dvorišta nekih 400 metara vazdušne linije. Pronašli smo pitku vodu na dubini od 17 i po metara, nedavno kad su one velike suše bile. To je bilo kod komšije Gordana – priča Aleksa Sekulić.
Prije devet godina se počeo baviti ovim hobijem, kada je, objašnjava, osjetio neku posebnu hladnoću na rukama prilikom kopanja jednog bunara u njegovom selu. Od tada u njegovim rukama, kada naiđe na podzemne tokove, rašlje se počinju pomjerati.
– Radiesetezisti koriste L antene, rašlje, lake i teške. Sa viskom kao osnovnim sredstvom različitih oblika – dodaje Aleksa.
Aleksa svoje, kako ih zove „instrumente“, ne koristi samo za pronalaženje vode.
Mnogima je do sada odredio raspored namještaja u sobama i savjetovao kako da izbjegnu negativnu energiju.
– Čvorovi vodeni koji se pojave su štetni. Ljudi imaju nesanicu, bolove u glavi. Imaju migrene ako spavaju na tim vodenim čvorovima. To se riješi jednostavnim pomjeranjem kreveta u jednu stranu – poručio je Aleksa Sekulić.
Aleksi se sa otkrivanjem vodenih čvorišta javila želja i za voćarstvom jer je, kaže, u njemu potrebno mnogo vode, a najbolje je navodnjavanje „kap po kap“.
Zasadio je 1.050 stabala šljive i višnje na dva hektara. Kada ne pomaže drugim ljudima kao rašljar, penzionerske dane provodi u voćnjaku.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: rtrs.tv
