Bivši fudbaler i funkcioner Partizana Albert Nađ smatra da njegovog velikog prijatelja Savu Miloševića očekuje težak zadatak na klupi voljenog kluba.
– Ne znam šta bih mogao da savjetujem Savi, došao je u izuzetno teškom trenutku. Nemam ni puno pravih informacija. Od kada sam izašao iz uprave, udaljio sam se od dešavanja u Partizanu. Moja poruka je da proba da izdrži, da se maksimalno posveti poslu i, što je najvažnije, da ne odustaje od svoje ideje – istakao je Nađ.
Početnik na klupi Partizana, početnik na klupi reprezentacije Srbije. Crno-bijeli su na klupu doveli Miloševića, dok funkciju selektora obavlja Mladen Krstajić.
– Pretpostavljam da oni koji su ih postavili na ta mjesta vjeruju u njihov trenerski potencijal. Uostalom, oni će i snositi odgovornost ukoliko ne bude rezultata. Ruku na srce, jesu početnici. Ni Mladen ni Savo nisu vodili nijednu ekipu prije ovih angažmana. Ko zna zašto je to dobro. Imamo i pozitivne primjere, poput Slaviše Jokanovića i Saleta Stanojevića. Oni su krenuli od nule i dokazali se kao stručnjaci.
Zajedno su počeli u Partizanu, zajedno debitovali za državni tim, skoro u isto vrijeme okačili kopačke o klin. Znaju se u dušu, ali Albert nijednog trenutka nije naslutio da bi Savo mogao da se zainteresuje za trenerski posao.
– Dok smo igrali fudbal, nismo razmišljali o tome šta će biti poslije karijere. Bili smo djeca, Savo je godinu dana stariji od mene. Nama je bila opsesija da jurimo za loptom i da uživamo u tome. Nismo imali menadžere, sami smo sebe reklamirali dobrim igrama i golovima. Bilo nam je potpuno nebitno šta piše u ugovorima. Da nam je Nenad Bjeković u tom momentu tražio da potpišemo na doživotnu jernost, prihvatili bismo objeručke. Nama je prije svega bila čast da igramo za prvi tim Partizana. Savo mi tada nije odavao utisak čovjeka koji planira da postane trener, a ni kasnije kada smo se sretali u reprezentaciji nije razmišljao u tom pravcu. Ista je situacija i sa mnom, nisam ni zamišljao da bih poslije funkcionerske karijere mogao da sjednem na trenersku klupu. A evo, pohađam kurs za A licencu i obavljam ulogu čelnika i trenera Rakovice.
Kada neko sa klupe ode u funkcionere, vjerovatno je riječ o pretencioznosti i pretjeranoj ambiciji. Ali kada se napravi obrnuti red poteza, jasno je da se radi o emociji i srcu koje i dalje vuče za loptom – ispričao je Nađ.
Dodaje da ne zna da li je teže biti trener ili funkcioner.
– Tek treba da diplomiram i da se ozbiljno posvetim trenerskom poslu. Što se tiče igračke karijere, mogu da budem apsolutno zadovoljan. Osvojio sam četiri titule, dvije duple krune, igrao Ligu šampiona i dva puta Ligu Evrope, član sam generacije koja je stigla Zvezdu po broju šampionskih odličja… Sa druge strane, imao sam četiri godine na raspolaganju da se dokažem kao član uprave, ne mogu da kažem da je to pretjerano uspješan period u mom životu. Štaviše, totalno razočaranje – govorio Nađ.
Kao svakom pravom Partizanovcu, najdraže su mu pobjede protiv Crvene zvezde. Logično je da mu sada ne prija odnos snaga u srpskom fudbalu i potpuna dominacija vječitog rivala.
– Plašim se da to ne potraje. Dok sam radio u Partizanu, nisam razmišljao o Zvezdi. Gledao sam samo svoje dvorište i trudio se da stvorim uslove i atmosferu koji bi doveli do pozitivnih rezultata. Ono što me najviše nervira u posljednje vrijeme, to su ova saopštenja. Šalje ovaj, šalje onaj, mnogo je tu prljavog veša. Zvezda i Partizan su dva naša najveća kluba, ako oni ne mogu da se dogovore, šta da očekujemo od ovih drugih – rekao je on.
Nađ je svojevremeno na volšeban način skinut sa spiska selektora Slobodana Santrača, dan pred put u Francusku na Svetsko prvenstvo 1998. godine.
– To mi je najveća žal u karijeri. Poturio sam leđa i cijele kvalifikacije igrao lijevog beka, poziciju koju niko drugi nije htio da pokrije. Kada se približio baraž za Mundijal, osjetio sam da nešto nije u redu i brzo sam shvatio da su riješili da me se otarase. Boli me način na koji su to uradili, niko nije imao hrabrosti da mi u lice kaže ono što je bilo evidentno – naglasio je Nađ.
Bivši fudbaler Partizana je otkrio i ko je najveći virtuoz sa kojim je dijelio svlačionicu.
– To što je Ćira (Dragan Ćirić, prim. a) znao da izmisli na terenu, ja sam vidio samo kod Mesija i ni kod koga više. Njega je bilo teško shvatiti. Iskreno, mislim da ni on sam u pojedinim momentima nije znao šta će da uradi sa loptom. Što se tiče ljudskih osobina, suvišno je trošiti reči. Neko ko ga ne poznaje rekao bi tuta-muta. Naprotiv, Ćira je jedna vrlo inteligentna i jako kvalitetna osoba – otkriva Nađ.
Sudbinski je vezan za aktuelnog trenera Partizana (dao je tri gola za reprezentaciju na dvije utakmice i oba puta se u strelijce upisao i Savo Milošević), a emotivno i u svakom drugom smislu za njegovog prethodnika na klupi crno-bijelih Zorana Mirkovića.
– Za Baticu sam bio spreman da ubijem, što se može dokazati na primjeru Roberta Jarnija (smijeh). Vjerujem da i posijle ovoga sa Partizanom može da bude dobar trener. Ima pobjednički mentalitet, disciplinu i privrženost poslu. A da su nas potrošili, potrošili su nas. Da su nas obrisali gumicom kao netačnu jednačinu, jesu. Mada veliki dio krivice snosimo i mi sami, jer smo vjerovali u neke ljude i očekivali više povjerenja – zaključio je Nađ.
“Jarni gađa u trepavicu”
Albert Nađ gaji posebne simpatije prema igračkim kvalitetima Roberta Jarnija.
– U životu nisam sreo igrača sa tako ubitačnim centaršutem iz punog trka. Uvijek sam se pitao kako je moguće da iz svake pozicije uputi loptu koja te bukvalno pogodi u trepavicu. On je taj element igre doveo do savršenstva – istakao je Nađ.
Izvor: sport.blic.rs
