Kako bi sadnja lukovičastog povrća bila potpuna, ne smijemo zaboraviti ni na bližeg «rođaka» crvenog luka kojeg prepoznajemo pod nazivom bijeli luk ili češnjak.
Bijeli luk se takođe sadi tokom jeseni na dubinu od 4-5 cm. Kod uzgoja na gredicama razmak između redova iznosi 15-20 cm, a u redu 10 cm. S druge strane, na većim površinama razmak sadnje treba prilagoditi mehanizaciji za međurednu kultivaciju tla. Međutim, treba znati pravilno posaditi češnjak, i to vrhom prema gore. U protivnom, «naglavačke» posađen češnjak teže ili nikako ne niče.
U praksi, po kvadratnom metru sadimo oko 50 češnjeva, ili u prosjeku šest lukovica. To znači da nam je za površinu od 100 kvadratnih metara potrebno oko 15 kg sadnog materijala. Bijeli luk se vadi kada lišće požuti i kada polegne 50 % biljaka te nije
preporučljivo čekati da se zelena masa potpuno osuši.
Kod manje proizvodnje za vlastite potrebe najbolje je češnjak uplesti u vijenac i ostaviti ga na promajnom mjestu da se potpuno osuši. Bijeliu luk se već 5000 godina smatra savršenim lijekom i dokazano ja da pomaže u borbi protiv uzročnika bolesti, normalizira crijevnu floru, čini krvne žile elastičnim, potpomaže prokrvljenost, snižava holesterol te štiti od prehlade, što je dovoljan razlog da ga više koristimo u prehrani, posebno u nadolazećim hladnijim danima.
Ljubitelje i potrošače ove biljke sigurno će oraspoložiti vijest da su u novije vrijeme engleski genetičari uspjeli uzgojiti bijeli luk koji nakon konzumiranja ne ostavlja oštar, dobro poznat i neugodan miris. Japanci su za ovaj češnjak pokazali veliki interes, te su danas oni njegovi najveći potrošači i proizvođači.
Luk i češnjak, posve zreo i suv (vlažan i nezreo odvojite i što prije potrošite) najbolje se zimi čuva u suvom, zračnom i hladnom spremištu. U vlažnim i toplim prostorijama lukovice se brzo kvare, trunu i tjeraju izboje te korijenje. Što je luk zreliji, to je veći udio suve materije, pa se bolje i dulje čuva.
Češnjak, pak, ne smije biti prezreo, jer se tada teže čuva, vanjska se ljuska otkida i puca pa se češnjevi odvajaju. Prije nego što ga spremite najdeblje, najzdravije i zrele češnjeve odvojite za sadnju. Ukoliko ste ostavili stabljike na lukovicama, luk i češnjak spletite u jednoredne ili dvoredne vijence te objesite o grede u spremištu.
Lukovice kojima ste odstranili stabljike čuvajte u plitkim košaricama, vrećama ili gajbicama u tankom sloju, ne debljem od 30 cm. Smjestite li luk i češnjak na police, oko njega struji zrak pa se bolje čuva. Za skladištenja, lukovice redovito pregledavajte i prebirite, osobito ako ih je mnogo.
Najpovoljnija je temperatura za čuvanje lukovičastog povrća -1 do + 2 stepena ºC. Češnjak i luk neće stradati zimi ako temperatura u prostoriji ne bude niža od minus 3 stupnja ºC. Čak i ako se smrznu, ne dirajte ih, već ostavite da se postupno odmrznu i posve obnove svoju kakvoću.
Dešavanja u Bijeljini
Foto: pixabay.com
Izvor: agroportal.hr
