Plavi patlidžan je porijeklom iz Azije, tačnije iz istočne Indije gdje i danas postoji mnoštvo divljih formi. U naše krajeve je donesen iz Turske. U mnogim zemljama plavi patlidžan ima široku primjenu u kulinarstvu za spremanje raznovrsnih jela, dok je kod nas njegova upotreba dosta skromnih razmjera. Više o osobinama i uslovima uspijevanja plavog patlidžana pročitajte u nastavku teksta.
Gaji se zbog plodova koji se u ishrani koriste samo kao prerađeni, kuvani ili pečeni, nikada svježi. Plavi patlidžan se ne ističe bogatstvom hranljivih sastojaka. Kalorična i vitaminska vrijednost mu je prilično niska.
Botaničke osobine
Plavi patlidžan je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Solanaceae. Korijenov sistem je dobro razvijen i dostiže dužinu do 90 sm. Veći dio korijena rasprostire se u površinskom sloju od 20 do 40 sm.
Stablo je čvrsto, razgranato, sa uspravnim ili položenim listovima. Može da dostigne visinu do 150 sm. U vršnom dijelu stablo je zeljasto, ljubičaste boje, glatko ili maljavo, dok je pri osnovi drvenasto.
List je krupan, ovalan, eliptičan ili srcast, uvijek sa šiljatim vrhom. Centralni nerv je debeo, jak i često sa izraženim bodljama na naličju. Cvjetovi su dvopolni, razmješteni pojedinačno ili zajedno po nekoliko cvjetova s bijelom ili ljubičastom napola sraslom krunicom.
Plavi patlidžan je fakultativno samooplodna biljka. Procenat stranooplodnje nekad iznosi i 40%. Plod je bobica različite veličine, od 20 g do 2 kg. Po obliku plodovi mogu biti jajoliki, izduženo ovalni, okrugli, kruškoliki, cilindrični. Po boji su bijeli, crvenkasti, svijetlo ili tamno ljubičasti u tehnološkoj zrelosti i svijetlo braon i smeđi u botaničkoj zrelosti.
Sjeme je sitno, glatko i bubrežastog oblika, svijetlomrke boje. U jednom gramu ima prosječno 250 sjemenki. Na hladnom i suvom mjestu može da sačuva klijavost 5-7 godina.
Uslovi uspijevanja
Po svojim zahtjevima u pogledu klime i zemljišta plavi patlidžan se ne razlikuje bitno od paprike i paradajza. Može se gajiti samo u rejonima sa bezmraznim periodom dužim od 4 mjeseca. Sjeme niče na temperaturama iznad 14°C. Optimalna temperatura za razvoj biljaka je 25-28°C. Biljke ne mogu da izdrže niže temperature od 4°C.
Zemljište za gajenje plavog patlidžana bi trebalo da bude plodno, bogato humusom, strukturno i sa mogućnošću navodnjavanja. Najbolji prinosi se ostvaruju na blago kiselim i neutralnim zemljištima (pH 6,7-7,2), dobro nađubrenim stajskim zgorelim đubrivom.
Plavi patlidžan je osjetljiv na uzastopno gajenje na istom terenu, tako da bi ga trebalo gajiti na istoj parceli tek poslije 5-6 godina. Dobri predusjevi za ovu povrtarsku kulturu su žitarice i leguminoze.
Sortiment
Kod nas je sortiment plavog patlidžana dosta siromašan. Najzastupljenija je sorta domaći srednje dugi koja se gaji na oko 90% površina. Odlikuje se ovalnim oblikom ploda, težine 0,7-1,2 kg i izvanrednog je potencijala rodnosti. Biljka izraste do 70 sm, ima 3-4 grane sa krupnim listovima. Stasava 120-125 dana od nicanja.
Od ostalih stranih sorti koje se proizvode u našem okruženju trebalo bi spomenuti plovdiv 43 i delikates. Danas se u svijetu masovno gaje i hibridi plavog patlidžana. Na našem tržištu najčešće su prisutni: solara, murena i ova.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: agrosavjet.com agrosavjet.com
