AGRO SAVJET: Organska đubriva za đubrenje voćnjaka

U posljednje vrijeme zbog velike primjene agrohemikalija, te primjenom drugih mjera koje se koriste u konvencionalnoj poljoprivredi, došlo je do značajnog smanjenja (degradacija) plodnosti poljoprivrednog tla.

Plodnost tla se naglo gubi zbog erozije tla, gubitka hraniva, akumulacije soli i drugih toksičnih elemenata, nakupljanja vode, te neuravnotežene nutritivne kompenzacije, što zajedno dovodi do smanjenja biološke aktivnosti tla, te degradacije fizičko-hemijskih svojstava.

 Tlo – najvažniji prirodni resurs

Naš najvažniji prirodni resurs je tlo, te je zbog toga presudno pravilno se brinuti o njemu.

Zadatak poljoprivrednika je da održi ili poveća sadržaj organske materije u tlu. Kako bi se postigli navedeni ciljevi korištenje organskih đubriva je opet došlo u prvi plan nasuprot prevelikom korištenju agrohemikalija. Organska đubriva imaju izričitu važnost pogotovo u ekološkoj poljoprivredi.

Organska đubriva se mogu smatrati kao materije koje poboljšavaju tlo. Osim što povećavaju sadržaj makro i mikro hraniva u tlu, te sadržaj organske materije i humusa, ona takođe poboljšavaju i biološku aktivnost tla, te fizičko-hemijska svojstva. Ova svojstva su jako važna u tlima lošeg kvaliteta, ali i najbolja tla ga isto trebaju.

Svo voće, ali posebno malo voće, te ono kalemljeno na podloge sa plitkim korijenjem (na primjer M9 i M27 za jabuku, te quince C za krušku) reaguju jako dobro na đubrenje organskim đubrivima. Za mlada stabla korištenje stajnjaka u redu daje jako dobre rezultate.

Vrste đubriva

Postoji više različitih vrsta organskih đubriva, te ih prema porijeklu, namjeni i mehanizmu djelovanja možemo podijeliti u nekoliko grupa. Organska đubriva u gruboj podjeli dijelimo na one životinjskog i biljnog porijekla.

Zbog nedostatka životinjskog otpada, počinju se sve više koristiti biljni ostaci, pogotovo od plodova koji sadrže ulja (uljana repica, suncokret, masline, kikiriki…). Morske alge takođe postaju veoma važne. Međutim ovaj članak će se baviti primarno đubrivom životinjskog porijekla.

Đubrivo životinjskog porijekla se može podijeliti na: kruto đubrivo, tekuće stajsko đubrivo i gnojnicu.

Kruto đubrivo ili uobičajeni naziv stajsko đubrivo se sastoji od izmeta raznih životinja, te djelimično urina i slame. To je vjerovatno jedno od najstarijih đubriva tj. primjenjuje se od davnina. Od gore tri navedene vrste đubriva ovo se najčešće primjenjuje u voćarstvu. To je vrlo kvalitetno đubrivo koje sadrži mnoga hraniva, a prije svega makroelemente azot, fosfor, kalijum, kalcijum, te sva mikrohraniva. U ovom đubrivu veza između slame i životinjskih ekskremenata je vrlo važna.

U tom odnosu slama upija i skladišti tekuće životinjske ekskremente. Oni zajedno s izmetom koji je bogat mikroorganizmima, i azotnim spojevima podstiču razgradnju stelje. Stajnjak može biti ekonomski i efektivan izvor hraniva za voćke. Aplikacija stajnjaka je takođe jedan od najboljih načina đubrenja kako bi se zaštitio kvalitet vode kad se izvede pravilno. Navedeno đubrivo, kako bi bilo spremno za primjenu u voćnjaku treba prvo dozoriti.

Stajsko đubrivo u prosjeku sadrži od 15 do 25% organske materije i djeluje više godina, te se stoga za razliku od mineralnog đubriva može primjenjivati u većim količinama na duže razdoblje. Aplikacija mora biti bazirana na osnovu zahtjeva voćaka prema hranivima. Hraniva nisu odmah dostupna voćkama kao što je kod komercijalnih đubriva, pogotovo azot.

U prosjeku (uopšteno gledano) iskoristivost krutog đubriva u prvoj godini je 50%, drugoj 30% i trećoj 20%. U jednom četverogodišnjem istraživanju zabilježeno je da je 15% ukupnog azota u goveđem kompostu bilo dostupno voćki u prvoj godini. 8% azota je bilo mineralizirano u drugoj godini.

U jednom drugom dvogodišnjem istraživanju u kompostiranom stočnom stajnjaku 30% ukupnog fosfora je mineralizirano u prvoj godini, a 70% u drugoj godini. Prema trećem istraživanju 31% ukupnog kalijuma u kompostu je mineralizirano.

Poljoprivrednici koji se bave uzgojem životinja na malim gazdinstvima obično zanemaruju potencijal stajnjaka kao izvora đubriva. Na primjer, krava težine oko 453 kg proizvešće oko 15 tona stajnjaka godišnje. Tih 15 tona sadrži oko 96 kg N (azota), 87 kg P₂O₅ (fosfora) i 121 kg K₂0 (kalijuma). Osim ta tri glavna elementa, stajnjak takođe sadrži esencijalne mikroelemente. Sastav hranjiva u đubrivu prvenstveno zavisi od njegovog porijekla tj. od koje je životinje nastao. Osim od vrste životinje na kvalitet stajnjaka utiče i hrana kojom se životinja hranila, tip slame koji se je koristio, te način rukovanja.

Prosječan sadržaj (izražen kao %) azota, fosfora i kalijuma u krutom đubrivu (svježa materija) zavisno od porijekla

Tekuće stajsko đubrivo

Tekuće stajsko đubrivo je smjesa izmeta, urina i manjih ili većih količina vode. Ona nastaje kad se ne koristi slama. Kod takvog načina potrebne su staje s rešetkastim podom, gdje izmet, urin i voda otječe kroz rešetkaste podove staje, te se skupljaju u podzemni bazen gdje se i skladište. Sastav i vrijednost ovog đubriva određeni su omjerom balege i mokraće, načinom i dužinom čuvanja stoke, te načinom ishrane životinja. Najveći problem ovog đubriva je što se u njoj azot nalazi u amonijskom obliku, pa je zato vrlo hlapljiv.

Gnojnica

Gnojnica je u najvećoj mjeri zapravo urin koji otječe od krutih dijelova đubriva za vrijeme njegova skladištenja tj. već u štali. Ako tekuće stajsko đubrivo ili gnojnicu ne unesemo u tlo 6 sati od njene primjene po površini tla, gubitci azota kreću se i do 50%. Na gnojnicu najbolje reaguju okopavine i travnjaci. Tekuće stajsko đubrivo i gnojnica se uglavnom ne koriste u voćarstvu.

Prosječan sadržaj (izražen kao %) azota, fosfora i kalijuma u tekućem stajskom đubrivu (svježa materija) zavisno od porijekla

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: agrosavjet.com