Drijen je grm ili nisko drvo visine 5-7 metara, koji nastanjuje suhe listopadne šume i sunčane kamenite obronke. Stoga je redoviti pratilac terena a rujan je idealan mjesec za prikupljanje njegovih sočnih i zdravih bobica.
Stariji naraštaji su znali cijeniti prirodu te su stoga i često boravili u njoj skupljajući plodove divljeg voća. Zato, ukoliko ne želite ljenčariti zaputite se u prirodu koja pruža idealan šoping-sve u izobilju a ipak besplatno. I ne samo to, jer upravo se na našim kamenitim obroncima krije neiskorišteno bogatstvo koje se ogleda u plodovima samoniklih biljnih vrsta. Svakako, nezaobilazan je i drijen čiji se plodovi koriste za spravljanje sokova, čajeva i vrlo ukusnih pekmeza. Osim toga, plodove drenjine možete jesti i svježe. Na taj način u potpunosti možemo iskoristiti i sve vrijedne sastojke ovih zdravih plodova. Zanimljiv je i podatak da drijen sadržava više vitamina C od limuna a posebno se preporuča osobama s “problematičnim” želucom i crijevima.
Pored toga, u prošlosti se redovito koristio i u borbi protiv mučnine. U prirodi se drijen vrlo rano aktivira, u pojedinim godinama već početkom veljače. Zbog svog kratkog zimskog sna posebno su ga cijenili ljubitelji proljeća koji su početkom siječnja otkidali nekoliko grana drijena. Otkinute grane su stavljane u vaze kako bi se na sobnoj temperaturi pupoljci što brže otvorili i donijeli dašak proljeća u kućne prostorije. Iz toga se najbolje može zaključiti kako su naši preci duboko poštivali i cijenili svoju prirodnu okolicu. Međutim, slični primjeri mogu se pronaći i u drugim europskim krajevima gdje je drijen zauzimao središnje mjesto raskošnih vladarskih vrtova. Znameniti Goethe je čak formirao živicu od drijena koja i dan danas krasi vrt njegovih potomaka u rodnom gradu Weimaru.
A glasoviti grčki liječnik Hipokrat iz 4. stoljeća prije Krista upotrebljavao je drijen za zaustavljanje proljeva i protiv dizenterije. Ovaj neponovljivi medicinski pisac je znao da prisutnost treslovine bitno utječe na ublažavanje navedenih tegoba. Hipokrat je preporučivao konzumiranje svježih plodova koji u početku imaju kiselo trpko meso dok poslije (kad postanu tamnocrvene) poprime slatkokiseli okus. Onima pak koji nisu bili ljubitelji svježih, zrelih drenjina preporučivano je konzumiranje soka spravljenog od zrelih plodova a koji je vrlo slična okusa kao sok šipka.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: agroportal.hr