U istraživanju kojim je obuhvaćena 31.208 adventista, dr Frejzer je otkrio da su koštunjavi plodovi bili primarna hrana onih koji nisu imali srčani udar. Kod onih koji su koštunjave plodove grickali najmanje pet puta nedjeljno, vjerovatnoća za dobijanje srčanog udara i umiranja od srčanog oboljenja bila je upola manja nego kod onih koji su ih jeli manje nego jednom nedjeljno.
Čini se da čak i sasvim mala količina koštunjavih plodova nedjeljno smanjuje opasnost od srčanog oboljenja za 25 procenata. Oko 32 procenta koštunjavih plodova koje su jeli činio je kikiriki, 29 procenata badem, 16 procenata orasi i 23 procenta ostale vrste. To nije neobično kako izgleda. Koštunjavi plodovi bogati su vlaknima i mononezasićenim mastima sličnim onima iz maslinovog ulja za koje se zna da deluje protiv srčanih oboljenja.
Koštunjavi plodovi su isto tako bogati različitim antioksidansima, uključujući vitamin E, selen (naročito brazilski orah) i elaginsku kiselinu (koje ima u plodu oraha).
Budući da su koštunjavi plodovi bogati mastima, premda je riječ o korisnim mastima, ne možete ih jesti u velikim količinama, a da se ne ugojite. Međutim, istraživanje dr Frejzera je pokazalo da oni koji umjereno jedu koštunjave plodove manje gojazni od onih koji ih ne jedu. Doktor Frejzer nije odredio dnevnu količinu unošenja koštunjavih plodova. Razumna količina bi, u zavisnosti od težine osobe, trebalo da bude između 30 i 60 grama dnevno.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: agrosavjet.com agrosavjet.com
