Karfiol je za povrtare veoma zanimljiva kupusnjača, jer može da se gaji od ranog proljeća do kasne jeseni, često kao drugi ili postrni usjev. Osim vremena sjetve i rasađivanja, baštovani mogu da biraju sorte po boji, obliku i veličini glave… Ali, bez obzira na to za koju su se sortu opredijelili, treba da znaju da ih čeka jedan dosadan, ali isplativ posao, a to je pokrivanje glave karfiola.
Bez obzira na to da li ste ovo povrće sami proizveli ili ga nabavljate na pijaci, uvijek birate onaj sa što bijeljim glavama, a da bi takav prispjelo za berbu, glave, kada dostignu određenu veličinu, treba pokrivati. Kako se i kada to radi objasnio nam je diplomirani inženjer Dragomir Radić, stručnjak PSSS u Smederevu.
Pokrivanje se koristi u proizvodnji različitih vrsta povrća. Pokriva se cijela biljka ili njen dio, kako bi se zaštitila od sunčeve svjetlosti i da bi se spriječio razvoj pigmenata. Na Zapadu se ovaj postupak zove i blanširanje. Ono se koristi kod gajenja bijelih izdanaka špargle, celera, radiča i praziluka, što uključuje i početno prorastanje mladih izdanaka u mraku, bilo u podrumu ili pokrivanjem zemljom. U slučaju karfiola, cvjetni pupoljak koji se razvija štiti se od svjetlosti kako bi boja ostala bijela, a ukus blag.
Da biste dobili lijepe bijele glavice karfiola, proces blanširanja treba započeti onog trenutka kada cvjetni pupoljak dostigne veličinu ping-pong loptice. To može biti već tri do četiri nedjelje poslije rasađivanja. Da se pravi momenat ne bi „promašio“, svakodnevno treba provjeravati biljke, a kada cvjetni pupoljak dostigne ovu veličinu, valja započeti pokrivanje.
Cvjetne glave brzo rastu, pa ako se propusti ovaj momenat, šanse za uspjeh se uveliko smanjuju zato što glavice brzo požute, a zatim dobiju i zelenu boju. Za blanširanje glave karfiola potrebna je gumica ili štipaljka za svaku biljku posebno.
Radi se tako što se preko glavičice u razvoju preklope veliki spoljni listovi, labavo sakupe na vrhu biljke i zajedno pričvrste gumenom trakom ili štipaljkom. Ne vezuju se prečvrsto, jer će glavi trebati prostora za širenje, i ne počinje se posao ako su biljke mokre, da se ne bi stvorili uslovi za razvoj gljiva i bakterija izazivača truleži.
Ako je biljka slabo razvijena i nema dovoljno velike vršne listove, cvjetne glavice se mogu pokrivati nekim pomoćnim neprozirnim materijalom – kartonom, tkaninom itd. Ali nikako crnom folijom, jer ona nije pogodna zbog pregrijavanja na suncu i zbog zadržavanja vlage na glavici.
