Toga dana se kolje ili priprema pečenica, odnosno pečenje za Božić. Nekada se pečenica tukla – ubijala krupicom soli, kasnije ušicama od sjekire, pa se onda, ubijeno ili ošamućeno prase ili jagnje klalo i spremalo. Time je, po narodnom vjerovanju, onaj ko je ubio pečenicu skinuo odgovornost sa sebe i prenosi je na so, jer ona ima izrazitu demonsku snagu. Zato je ovaj dan nazvan Tucindan.
Za pečenicu se obično kolje prase ili jagnje, neko kolje i priprema pečenu ćurku, gusku ili kokošku. Samo odabiranje i pripremanje pečenice potvrđuje narodno vjerovanje da od nje zavisi sreća i blagostanje kuće koja je kolje. Vjeruje se da je ovaj običaj vjerovatno ostao iz stranih mnogobožačkih vremena, vezan za prinošenje žrtve.
Na Tucindan, po narodnom vjerovanju, djecu ne valja tući, jer će cijele godine biti nevaljala i bolovaće od čireva. Ako nekoga i slučajno udarite, taj mora brzo da izgovori: "Čiri, miri da imaš dvadesetčetiri".
Izvor: desavanjaubijeljini.com