Sve negdje do 1992. godine kultno mjesto u Bijeljini bila je Gradska kafana, smještena na desnom krilu zgrade Gradske uprave. Na lijevom krilu te zgrade nekada je bila Gradska biblioteka, te su se dvije bijeljinske „kulturne institucije“ na svojevrsan način dopunjavale.
Još prije rata u Bijeljini su otvoreni i prvi kafići, kao što je bila „Sedmica“, „Kod Foce“ i „Kod Hamdije“. S obzirom na to da su kafići postali nezaobilazna mjesta okupljanja i mladih i starijih žitelja grada, mnogi su dobro upoznali popularne kafiće, restorane i picerije, kao što su: „Libertas“, „Flamingo“, „Burence“, „Krojač“, “Eros”, „Mondo“, „Priča“ i „La Bela Marija“.
Međutim, zanimljivi su i nazivi pojedinih kafića, kao što je, naprimjer, kafić „Ži – Bo“. Vlasnik kafića Vlado Bojanić, za portal Dešavanja u Bijeljini kaže da su kod određivanja naziva kafića odlučivala imena njegovih sinova, Žike i Bojana.
Bijeljina ima i kafića, kao što su „Hemingvej“ i „Frojd“. Kod naziva ovog drugopomenutog odlučivalo je to, kako kaže vlasnik kafića Goran Bjelcanović, to što je smješten u kući porodice Marić, a Jovan Marić, čuveni srpski psihijatar i seksolog rođen je u toj kući. Koincidencija sa Frojdom i njegovom psihoanalizom nije slučajna.
Već pet godina postoji i kafić „Moskva“, sa nezaobilaznom fotografijom ruskog predsjednika Vladimira Putina. Zaposleni u ovom kafiću kažu da je kafić sa ovim nazivom svojevremeno radio u užem centru grada, kod Zelene pijace, nakon čega je preseljen na novu lokaciju.
Davor Mijatović prije nepunu godinu dana otvorio je kafić „Ono kao ljubav“, po uzoru na istoimenu popularnu televizijsku seriju u kojoj su igrali Sergej Trifunović i Nikola Kojo. Davor kaže da oni nedovoljno obaviješeteni obavezno pitaju kako je kafić dobio ime.
U Ulici profesora Bakajlića već treću godinu radi kafić neobičnog naziva „Penzija – samo da potraje“. Velimir Bato Radovanović, jedan od suvlasnika kaže da kafić sa istim nazivom postoji u Beogradu.
„Godinama sam radio kod gazda po kafanama koji me nisu prijavljivali. Kad sam vidio da penziju neću tako lako dočekati, odlučio sam da sa ortakom otvorim ovaj kafić. Penziju, međutim, nećemo dočekati, osim ukoliko ne poživimo još stotinu godina“, rekao je u šali za portal Dešavanja u Bijeljini Velimir Bato Radovanović.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com