Serija incidenata

Objašnjavajući razloge koji su doveli do njegovog povlačenja iz Međureligijskog vijeća BiH, mitropolit Hrizostom je, između ostalog, naveo teška kriminalna djela koja su se dogodila u posljednje vrijeme prema srpskom narodu, napade na imovinu Srba, bušenje guma srpskim turistima u Sarajevu, napade na srpsku djecu i roditelje na Ilidži, “neprimjereno direktno i indirektno uplitanje članica Međureligijskog vijeća u izborne i pravosudne procese u BiH, a posebno po pitanju imovine”, govor mržnje imama u Kozarcu, kolonu bošnjačkih dječaka kod Cazina koji nose ratne zastave i viču: “Ubij Srbina”!

Na navedene incidente Međureligijsko vijeće BiH, istakao je mitroplit, nijednom nije reagovalo.

– Ukoliko se Međureligijsko vijeće u BiH vrati na izvorne principe i postane aktivni pokretač zajedništva i dijaloga i moralni koordinator dobrih i komšijskih odnosa, mi ćemo sigurno razmotriti mogućnost našeg povratka – poručio je mitropolit Hrizostom.

Iako se nakon reakcije srpskog mitropolita Islamska zajednica u BiH ogradila od skandaloznog govora svog vjerskog službenika iz Kozarca, a imam Mahić poručio da mu “nije bila namjera da nekog uvrijedi” (?!), činjenica je da su i neki drugi imami, pa čak i oni koji se u hijerarhiji Islamske zajednice nalaze na mnogo višim položajima od Mahića, prethodnih godina, bez bilo kakvih sankcija ili osuda od strane IZ u BiH, iznosili najteže moguće uvrede na račun srpskog naroda i Republike Srpske.

Muderisovi zubi

Među njima se, svakako, izdvaja Nezim Halilović Muderis, dugogodišnji glavni imam najveće džamije ne samo u Sarajevu i BiH, već i na cijelom Balkanu – džamije kralja Fahda.

U javnosti se ovih dana pojavilo i vjersko predavanje Muharema Štulanovića, profesora Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, koji o Srbima i Srpskoj govori kao o “okotu povampirenog zla”.

Vjerski analitičar Draško Đenović za Srpskainfo kaže da je u ovom trenutku jako teško predvidjeti da li će i kada doći do suštinskog pomirenja između Srba i Bošnjaka u BiH, posebno u svjetlu zategnutih odnosa između njihovih vjerskih zajednica.

– To puno zavisi od ljudi koji vode IZ i SPC, jer kao što svi imami nisu isti, tako ni svi episkopi i sveštenici nisu isti. I sa jedne i sa druge strane postoje ljudi koji su ekstremniji, kao i oni koji su pomirljiviji. Uprkos tome, za pomirenje nije najvažnije ono što kažu vjerski velikodostojnici, već obični ljudi koji žive jedni pored drugih. Vjerske vođe mogu da imaju zapaljive izjave, ali ako narod želi da živi u miru, ne mislim da ih vjerski lideri mogu razdvojiti – smatra Đenović.