Prizor koji topi i najtvrđa srca obišao je društvene mreže i na najbolji mogući način podsjetio zašto su se zanimanja poput vojnika i policajca uvijek smatrala za plemenita i čestita, a ljudi u uniformi izazivali poštovanje.
Fotografija koja je objavljena na Instagramu pokazuje nekoliko vojnika kojima prilazi malena djevojčica, a oni nisu mogli da sakriju emocije koje je njen gest izazvao, pa su je posmatrali sa vidnim oduševljenjem i nježnošću, piše Blic.
Ovaj prizor podsjetio nas je na onaj iz 2015. godine, kada je u sred najveće izbjegličke krize novinarka Bi-Bi-Sija fotografisala Redžepa Arifija iz srpske policije koji sa velikom pažnjom i nježnošću u naručje uzima malenog Sirijca.
Fotografija je obišla svjetske medije i izazvala oduševljenje iz očiglednih razloga – u jednom momentu uhvaćen je gest čiste ljubavi, potpuno spontano i neplanirano, kako i nastaju najsvetliji trenuci čovječnosti.
Kako je tada za Blic rekla autorka fotografije Manvin Ran, pritisla je okidač znajući da je uhvatila mnogo više od obične slike.
Uhvatila je i mnogo više od običnog čovjeka. On je za nju bio poruka, a onda je ona imala jednu za njega.
Srpski policajac Redžep Arifi to nije znao, ali beba koju je držao u rukama imala je užasnu noć.
– Dan pre fotografije stajala sam među 5.000 ljudi na granici Grčke sa Makedonijom. Bili su očajni. Te noći je pao dogovor – projuriće na drugu stranu, pa šta bude. Grčki policajci su ipak oko jedan ujutru pustili kolonu. Majka čije dete je Redžep pričuvao bila je među njima, bila je na izmaku snage – otkrila je tada Rana za Blic.
Po ulasku u Srbiju, novinarka je vidjela komešanje u koloni i brzo izvadila telefon spremna da slika incident, a onda je vidjela u šta gledaju.
– Ljudi su pretrnuli. Policajac je podigao dijete, ali onda ga je na opšti šok pomilovao. Čuo se žamor niz cijelu kolonu i riječi: “Ovo je prvi čovjek koji nas ne tretira kao životinje”. Do tada od ljudi u uniformama samo su očekivali pendreke, u vašoj zemlji dobili su ljubaznost. U Beogradu su se iznenadili još više – kazala je tada novinarka.
Rame uz rame sa izbjeglima prešla je pola Evrope, ali samo Srbiju pamti po dobru.
– Vaš narod je te ljude prihvatio iako su izbjeglice postavile šatore usred trga u centru prestonice. U drugim gradovima ljudi su ih ponižavali, u vašem gradu su čak podigli i malu kliniku. Srpski ljekari su liječili rane koje su ovim ljudima nanete u drugim zemljama – otvorila nam je oči Bi-Bi-Sijeva reporterka.
A u drugim zemljama bilo je mnogo drugačije. Rana je tada ispričala da je jedna scena proganjala dugo.
– Do Preševa smo išli preko Grčke. Bilo je podne i vrućina je bila ogromna. Pored mene je hodala žena sa bebom u naručju, dvoje djece joj se držalo za haljinu. Pješačili su kilometrima. Naišao je policijski auto, rekli su da idu u isto mjesto. Molila ih je da povezu bar djecu, odbili su i rekli da to nije njihov posao. Zato i mislim da je gest Redžepa Arifija tako važan. Ni njemu to nije bio posao. On je vidio osobu kojoj treba pomoć i odmah je reagovao. On je vidio osobu, a takav je i vaš narod – zaključila je tada Rana.
Skroman, kako je pokazao i tada, Redžep nije znao da je preko noći postao slavan. Tada se saznalo i da je kao beba od šest mjeseci u saobraćajnoj nesreći izgubio oca.
Ime Redžepa Arifija čuo je čitav svijet, njegovo djelo prevazišlo je uniformu koju je nosio i ujedno je osvjetlalo. Trenuci kada pojedinačna imena dođu do nas onako kako je to učinilo njegovo, treba da bude imperativ za sve koji se nalaze u uniformi. Baš kao što to treba da bude i svakom od nas.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: srpskainfo.com
