Cirkus, sramota, bruka… ponavljaju, kao jedan, mještani Ćopićevog rodnog kraja, ali niko ne zna “gdje je zapelo” i zašto je izgradnja replike piščeve rodne kuće stala prije nego je ozbiljno počela, iako su pare za to poslate čak iz – Azerbejdžana.
Biće da je problem, kao i obično, baš u parama, iako je iz Azerbejdžana 26.000 evra za Brančilovu kuću stiglo još prije dvije godine. Istina, pričalo se da nedostaje još 10.000 KM, ali ni to nisu neke pare, a bilo je, navodno, i donacija i iz Banjaluke. Ipak, Brankova kuća je stala na temeljima, ili nedovršenom podrumu, zavisi od ugla gledanja.
Pare iz Azerbejdžana, koje je namaklo Predsjedništvo BiH, još za mandata Mladena Ivanića, navodno su prebačene direktno na račun izvođača, preduzeća “Benkos Bosna” iz Doboja. A izvođaču se baš i ne žuri.
– Zvali smo ih stotinu puta, stalno se izvlače, a mi im ne možemo ništa. Nije opština s njima potpisala ugovor – kaže Đuro Babić iz Jasenice, naš vodič kroz Podgrmeč.
Đuro Babić
Đuro je, inače, činovnik u opštini Krupa na Uni, kojoj se nakon Dejtona, pripalo Brankovo selo, ali i rođak Ćopićevog Jovandeke Babića iz “Osme ofanzive”. Svako je ovde svakom rođak, pobratim ili kum.
Ima tu, vele upućeni, još peripetija; nije sve u azerbejdžanskim evrima. Ko je, u svemu tome, omastio brk, to ne bi mogao raščivijati ni prepredeni mačak Tošo, čuveni Ćopićev junak, koji se danas šepuri na pročelju nedovršenog deda Trišinog mlina. Da Branko sad ustane iz groba, imao bi, bogami, materijala za jednu novu “Jeretičku priču”.
– Ma, 505 priča da napiše, ne bi mogao sve dokučiti – veli Slobodan Ćopić, najbliži Brankov potomak.
Slobodan Ćopić
On već godinama prati gradnju njegove rodne kuće, svojski se upirući da pomogne i pogura stvar.
– Sjećam se, kao juče da je bilo, kad su me pozvali da hitno dođem, zbog dokumentacije za gradnju kuće, jer ovo je bila moja parcela. Vele, o glavu je! Polomio sam se da do kraja radnog dana stignem iz Zagreba. Tamo sam tada živio i radio. Bilo je to prije ravno deset godina i evo na šta je izašlo – veli Slobodan, pokazujući zarasle temelje i gomilu pocrnele građe.
Dosadilo mu je, kaže, da pred novinarima izigrava majmuna, pa mu dođe da više ne izusti ni riječ. A opet, mu, ponekad, dođe da sazove televizije i svašta izgovori u kamere, da na zaraslim temeljima otvori knjigu žalbi, da…
– Znate li koliko ljudi ovdje dođe i opsuje nam majku! S punim pravom. Evo, u susjednom muslimanskom selu Potkalinje svaki dan sa džamije pet puta oglašavaju molitvu, a imaju jednog stanovnika. Nas u Hašanima ima bar stotinu, pa nismo u stanju da ovu sramotu istjeramo na čistac – kaže Slobodan.
Dragana Todić, direktorka lokalne osnovne škole i predsjednica Skupštine Zavičajnog udruženja “Branko Ćopić”, odlučna je da istjera na čistac priču o gradnji deda Trišinog mlina.
– Iz Kabineta predsjednika RS smo, još za mandata Milorada Dodika, dobili 25.000 KM za taj mlin. Izvođaču smo prebacili 15.000 KM, on traži još, ali neće dobiti ni marke dok ne završi posao. Uostalom, majstori u selu su nam rekli da se onakav mlin može napraviti za 8.000 KM – kaže Todićeva.
Uspomena na Branka Ćopića danas se u njegovom bajkovitom zavičaju dostojno čuva još jedino u spomen školi u Hašanima. Ovu malu područnu školu, izgrađenu prije više od stotinu godina, u kojoj je i Branko naučio prva slova, danas pohađa svega osmoro đaka. Ali svi redom naizust znaju Ćopićevu čuvenu pjesmu “Mala moja iz Bosanske Krupe”.
Cirkus zbog 50.000 KM
Ljiljana Basarić, zamjenica načelnika opštine Krupa na Uni, kaže da ni evro od novca za izgradnju piščeve kuće nije završio na računu opštine. Tvrdi, međutim, da bi se cijela zavrzlama oko Brankove rodne kuće, Trišinog mlina i planiranog kompleksa Bašta sljezove bolje, mogao riješiti uz minimalan trošak.
– Sramota je da se pravi cirkus od Branka Ćopića i njegovog djela. U to zašto?! Zbog 50.000 KM! Da su to neke pare, pa da čovjek ne žali. Treba da se stidi i Republika Srpska i BiH i ovaj narod što nismo u stanju da to riješimo kao ljudi – kaže Basarićeva.
Izvor: srpskainfo.com