Fotografija je medij kroz koji sam se dugo izražavao, tako da je normalan slijed u mom životu bilo bavljenje dokumentarnom fotografijom, kaže Mitar Simikić, čija je izložba fotografija pod nazivom „Retrospektiva dokumentarne stvarnosti“ otvorena sinoć u u galeriji Centra za kulturu „Semberija“.
Mitar Simikić je nakon osnovnih studija na Odsjeku za grafički dizajn Slobomir P univerziteta u Bijeljini upisao i završio master na novosadskoj Akademiji umjetnosti – Odsjek za fotografiju.
„ Moj način izražavanja kroz fotografiju je dokumentaran, od foto – priča i dugoročnih projekata na kojima sam do sada radio. Prva smjernica na tom putu bilo je „Osluškivanje samoće“, kada sam svoje fotografije poslao na jedan veliki konkurs u Sarajevo. Tema je bila „Budućnost BiH“ i ja sam izabrao temu o izumiranju i pražnjenju sela. Svaka moja ideja, pretočena u seriju fotografija, ima neku konotaciju budućnosti. Nastavio sam sa projektom „Šarac“, u periodu od 2014 – 2016. godine. To je priča o poslijeratnim traumama ljudi koji su preživjeli rat. Ranko Mijatović je bio jedna od žrtava tog ratnog perioda, kaže simikić, ističući da je sljedeći ciklus fotografija nazvao „Reciklaža života“, o jednoj nevidljivoj porodici u Bijeljini koja živi od prikupljanja i reciklaže otpada.
„Oni žive od toga i pitanje je kakav će njihov životni put biti. Sve što sam radio vezano je za Ugljevik i Bijeljinu. Priče su lokalne, ali pokušavaju dati odgovor i na neka globalna pitanja i probleme savremene civilizacije“, kaže Simikić.
Izvor: desavanjaubijeljini.com
