Borovnica je voćka koja cvjeta tokom proljeća, rađa tokom ljeta, a u jesen do izražaja dolazi promjena kolorita njene lisne mase. Kod nas je uzgoj borovnice u ekspanziji, a mnogi se odlučuju da ovu voćku posade u svojoj bašti i uživaju u njenim zdravim plodovima. U nastavku je nekoliko osnovnih smjernica za uzgoj.
Pored ukusnih plodova koje daju, pojedine sorte borovnica mogu poslužiti i kao ukrasne ograde u bašti, zahvaljujući boji lišća koja iz zelene i plavo-zelene boje u proljeće i ljeto dobija narandžastu, crvenu i žutu nijansu tokom jeseni. Borovnice vole plodno i dobro drenirano zemljište, koje treba da bude izrazito kiselo, sa pH vrijednoću u rasponu od 4.5-5.5, sa obiljem organske materije u njemu. Iako se sade i u proljeće, najbolje vrijeme za sadnju je ipak jesen.
Za početak, borovnice ne vole sijenku već potpunu izloženost suncu. Ako rastu u sijenci, bobice neće biti dovoljno slatke. Zatim, uzgoj treba definisati tako da se posade barem dvije ili više sorti borovnica, a ne samo jedna. Ovim se postiže bolje međusobno oprašivanje, a takođe i veći i izdašniji plodovi.
Đubrenje tokom prve godine bi trebalo u potpunosti preskočiti navodi Southernliving, dok se u drugoj i trećoj godini od formiranja zasada, primjenjuje blago đubrenje. Tek nakon toga, borovnica se đubri jednom godišnje i to u rano proljeće, sporootapajućim đubrivom koje doprinosi kiselosti tla.
Prilikom zalivanja, trebalo bi izbjegavati navodnjavanje kojim se kvasi lisna masa biljke jer to može dovesti do pojave pepelnice na lišću kao i sive buđi na plodovima. Umjesto odgore, biljke se zalivaju jednom nedjeljno, natapanjem zemljišta vodom u zoni korjenovog sistema, tokom perioda vegetacije, u prve tri sezone od sadnje. Nakon tog perioda, zalivanje treba podesiti tako da se udovolji potrebi borovnica za vlažnim tlom a ujedno izbjeći da se voda zadržava u tlu i da biljke plivaju u njoj.
Borovnice treba malčirati, ali se međuredno kutiviranje alatkama ili mehanizacijom ne preporučuje kako se ne bi oštetio nježan, površinski korijenov sistem.
Neke sorte borovnica su sklone gljivičnom oboljenju kakvo je rđa stabla i lišća koje može uništiti mlade biljke, a i zrelim biljkama nanosi ozbiljnu štetu. Stoga, ukoliko se primjeti pojava pretjeranog opadanja lišća ili promena boje od braon ka crnoj, potrebno je orezati zaraženo lišće, a po potrebi i stablo sve do zdravog dijela.
Ipak, od bolesti koje u najvećoj mjeri mogu oštetiti rod borovnice ističe se monilija. Plod biljke zaražene monilijom se usled ovog gljivičnog oboljenja smežura. Protiv monilije koriste se odgovarajući fungicidi, a obavezna mjera je uklanjanje zaraženih plodova kako bi se spriječilo dalje širenje bolesti.
Dešavanja u Bijeljini
Foto: József Szabó/Pixabay
Izvor: agrosmart.net
