Polaganjem vijenaca ispred Spomen-kosturnice na groblju Pučile u Bijeljini, sutra će biti obilježena 31 godina od napada na kolonu vojnika koje su tokom mirnog i dogovorenog povlačenja iz kasarne u Tuzli i napada iz zasjede paravojnih muslimanskih formacija, što je bio uvod u stradanje Srba i veliki egzodus naroda iz tuzlanske regije.
U znak sjećanja i odavanja počasti ubijenim pripadnicima JNA u Tuzlanskoj koloni vijence i ruže na spomenik žrtvama položiće članovi porodica ubijenih i preživjelih učesnika, u ime institucija Republike Srpske predsjednik Odbora za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, izaslanici predsjednika Republike, srpskog člana Predsjedništva BiH i delegacija Narodne skupštine Republike Srpske, kao i predstavnici grada Bijeljine i Boračke organizacije.
Organizatori za sutra najavljuju polazak za Tuzlu autobuskim prevozom iz Bijeljine u 08.00 časova, sa platoa ispred Saborne crkve u Bijeljini. Dolazak u Tuzlu je planiran za 10.00 časova, kada će biti održana mirna šetnja i polaganje cvijeća uz kratak pomen stradalima u „Tuzlanskoj koloni“. Nakon povratka iz Tuzle slijedi održavanje parastosa u 12.30 časova kod kosturnice ubijenih vojnika na Gradskom groblju u Pučilama.
Prema riječima predsjednika Skupštine Gradske boračke organizacije Grada Bijeljina Miodraga Stevanovića i prema zvaničnim podacima, jedan dio vojske je uspio da prođe. U napadnutom dijelu kolone, bilo je oko 600 vojnika i starješina, identifikovana su 54 vojnika, oko 80 je ranjenih i određen broj nestalih.
Svjedoci zločina u Tuzli još vjeruju da će pravda stići ubice i naredbodavce
„Na sutrašnji dan obilježavamo 31 godinu od stradanja vojnika u „Tuzlanskoj koloni“. Te 1992. godine, snage muslimansko-hrvatske federacije su mučki napali vojnike koji su se mirno povlačili. Ti vojnici su bili vozači kamiona i suvozači i nikako nisu mogli ni da se brane, a kamoli da napadaju. Od 84 osumnjičena, iz Tuzle, još niko nije procesuiran. Sigurno je da je to bio nastavak ustaške ideologije da su Srbi jednostavno mogli da budu ubijani bez bilo kakve odgovornosti“, rekao je Stevanović za portal Dešavanja u Bijeljini.
On podsjeća da se prije napada na „Tuzlansku kolonu“ desio Sijekovac, gdje je pobijen veliki broj ljudi, kao i Dobrovoljačka ulica u Sarajevu, 2. maja, gdje su takođe poubijani nedužni vojnici.
„Ti ljudi koji su se redovno javljali na dužnost, ljudi koje je pozvala bivša Jugoslavija, koji su bili redovni vojnici i vojnici rezervisti i koji su se odazvali pozivu države, ničim izazvani jednostavno su poubijani. U dogovoru i u slijepom vjerovanju u nekakav mir, u nekakvo bratstvo-jedinstvo, ljudi su pokušali na miran način da se povuku, međutim, nisu im to dozvolili. Vojnici su masakrirani, spaljeni, ubijani i to je sigurno ono što je dovelo do toga da se mi moramo organizovati, da moramo braniti RS, da znamo da samo tamo gdje je bila VRS, da su Srbi mogli da opstanu i žive na ovim prostorima. Bili smo prinuđeni da se branimo oružjem. Velika je sreća što nismo dozvolili kao 1941. godine da mogu bez bilo kakve odgovornosti da ubijaju naš narod i da nas protjeruju, zatvaraju u logore i da prave nove Jasenovce“, izričit je Stevanović.
On je napomenuo da je sa prostora Tuzle protjerano preko 60.000 ljudi, iako su oni u prvim momentima htjeli da ostanu na svojim ognjištima i u zajedničkoj državi Jugoslaviji i dodao da je od tog vremena, procesuiran samo jedan čovjek u Beogradu, ali je zbog nedostatka dokaza oslobođen.
Obilježavanje godišnjice nekažnjenog zločina je u organizaciji Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, Boračke organizacije Republike Srpske i Bijeljine , Grada Bijeljina i Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com