U vrijeme pandemije virusa korona, kada je veći dio čovječanstva dobrano zabrinut za svoje zdravlje i zdravlje najmilijih, ovakve vijesti, o bogatima i ultrabogatašima, o siromašnima i onima koji jedva sastavljaju kraj s krajem, kao da dodatno podgrijavaju ulje na vatru i dosipaju so na živu ranu.
I čemu, dakle, ova patetična priča o bogatima i siromašnima? Neke će nasmijati, mnoge će naljutiti, kod nekih povećati ionako visok pritisak, druge će baciti u depresiju.
Dok nam mediji ovih dana, onako uzgred, serviraju priču da će redovnih penzija u ovoj godini biti, a za narednu „ko zna“, i dok mnogi zbog korone ostaju preko noći bez posla, a cijene mnogih proizvoda volšebno se povećavaju, ostaje nam malo prostora za optimizam.
Tražiti opravdanje u činjenici da ni u svijetu situacija nije ništa bolja, odnosno pravednija, u smislu ravnomjernije ili sve neravnomjernije raspodjele bogatstva, djelovalo bi kao čisti cinizam. Šta za nas znači to što 20 odsto sjetskih bogataša raspolaže bogatstvom koje ima pola svjetske populacije, dakle više od tri milijarde ljudi na planeti. Da je život na planeti, ne samo ovdje i sada, za većinu postao rizičan, nepravedan i izuzetno težak, to ne treba da nam pokaže pandemija virusa korona. Običan čovjek odavno se u to lično uvjerio.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
