Međutim, nisu baš sve ovce oko nje bile gladne, neke od njih, bile su site i zadovoljne.
Jednoga dana, mala poslušna ovčica odlučula je pitati jednu od njih, kako dolazi do hrane.
"Pa ja sam na državnim jaslama", odgovori joj sita i zadovoljna ovca.
"A kako se dolazi do tih državnih jasli", bojažljivo upita poslušna ovčica.
"Eh draga moja, prvo moraš da se učlaniš u stranku vođe čopora, pa onda da budeš strpljiva i čekaš svoju priliku da se dočepaš državnih jasli", reče sita ovca.
"Ali kako u stranku koju predvodi opaki vođa čopora? Pa poješće me njegovi vukovi?!" čudila se mala ovčica.
"Ma ne, neće te pojesti, sve dok imaju dovoljno poslušnih ovaca koje ponizno bleje od izbora do izbora", sjetno zableja sita ovca.
"Izbora? A šta su to izbori?" bila je znatiželjna mala ovčica.
"E izbori su vidiš, nešto što isključivo zavisi od poslušnih ovaca, koje radi nešto hrane iz državnih jasli, prodaju dušu krvoločnom vođi čopora i njegovim vukovima. A oni opet nikako da se zasite, nikada im nije dosta i upravo je to njihovo prokletstvo i zavilo ovu nesrećnu farmu u bijedu, jad i beznađe", tiho zableja sita ovca, plašeći se da je neko ne čuje…
''Poslušna ovčica''
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
