Bijeljina je u drugoj polovini devetnaestog i u prvoj polovini 20. vijeka bila grad zanatlija i ta tradicija održala se duže od jednog vijeka. Stariji Bijeljinci se sjećaju da su nekada cijele ulice bile „okićene“ zanatskim proizvodima. Najviše je bilo opančara, obućara, krojača. Početkom 20. vijeka oni su počeli da se udružuju u svoja esnafska udruženja.
1.maj – 1922. godina, Bijeljina
Bijeljinske zanatlije imale su značajnu ulogu u razvoju sindikalnog i radničkog pokreta tokom cijele prve polovine 20. vijeka na prostorima Semberije. Iz nekadašnjih radionica nakon Drugog svjetskog rata iznikli su fabrički pogoni, kao što su bili: „Zenit“, „Kurjak“, „Mladost“, „Panafleks“, GIK „Rad“ i brojni drugi. Danas tih pogona nema, jer su nakon posljednjeg rata nestali u vrtlogu nakaradne privatizacije.
U Muzeju Semberije čuvaju se stare fotografije na kojima se vide Bijeljinci okupljeni na prvomajskim paradama, izletima i teferičima.
Radnici su se nakon prvomajskih parada i vatrometa uoči Prvog maja, obično, okupljali na izletištima na Drini i Savi, u Arifagića šumi kod Suvog Polja. Sačuvana je i fotografija sa prve Prvomajske parade iz 1911. godine.
1. maj – 1911. godina, Bijeljina
Većina starijih Semberaca danas kaže da su prvomajski praznici obilježavani sa puno dostojanstva i sa puno više radničkih prava. Danas su, kažu, ta prava više deklarativna, nego što su ostvariva u praksi. Danas, ustvari, većina zaposlenih, pogotovo oni u realnom sektoru, imaju onoliko prava koliko imaju novca u džepu. Zbog toga se mnogi, sa puno neskrivene nostalgije, sjećaju nekadašnjih prvomajskih uranaka, kada se tačno znalo šta znači i šta predstavlja radnička solidarnost i ljudska humanost.
Izvor: desavanjaubijeljini.com
