Komisija za ravnopravnost polova Skupštine grada, donijela je odluku da Dragana Čojić, bude jedna od tri dobitnice priznanja „Zaslužna žena“ za 2018. godinu. Gradsko priznanje „Zaslužna žena, dodjeljuje se za ženski doprinos razvoju, borbi za ravnopravnost polova i kvalitetniji život svih građana Bijeljine.
Šta za Vas znači priznanje ,,Zaslužna žena“?
-Srećna sam zbog priznanja, iako u lijepim trenucima uvijek postoje i trenuci tuge što nisu sa vama i ljudi koji bi dijelili radost sa vama, a to je moj pokojni otac Slobodan Jevtić. On je i dalje moj uzor, moj idol, čovjek koji mi je dao smjernice kako da budem to što jesam. Priznanje mi, uz mnogobrojne sportske medalje, predstavlja novi podstrek za rad i hvala Udruženju žena „Lara“, odnosno Ženskoj lobi grupi u okviru ovog Udruženja, jer su me predložili za priznanje, Komisiji za ravnopravnost polova Skupštine Grada, koja je glasala za ovogodišnje dobitnice priznanja i gradonačelniku Mići Mićiću, koji je uručio poklone Amiri Vodenčarević, Danijeli Đukin i meni. Hvala na podršci mojoj majci i porodici bez kojih ne bih bila ovdje gdje jesam, kao i svim mojim prijateljicama koje su uz mene i bodre me u mojim uspjesima. Smatram da je veliki broj žena koje zaslužuju ovo priznanje i zalagaću se da dođu do izražaja i budu nagrađane. Navešću primjer moje drugarice koja je, uprkos teškim životnim uslovima, uspjela da othrani dvoje djece, ali i da njena kćerka ima završen fakultet, magisterij, a sad i doktorat. Za mene je heroj i supruga mog brata, koja je mlada žena, ali je u vrijeme kad se mlade žene posvećuju karijeri, odlučila da rodi četvoro djece. Bezbroj je primjera zaslužnih žena, mnogo je žena heroja koje žive na selu i rade težak fizički posao, kako bi othranile i školovale djecu, a ja se iskreno nadam da će doći vrijeme da se njihov kvalitet i doprinos društvenoj zajednici prepozna. Iskreno ću raditi da do toga i dođe.
Svi Vas znaju kao poznatu sportistkinju, trenera i osnivača Košarkaškog kluba „Budućnost“. Odake ljubav prema sportu?
-Ne mogu pričati o ljubavi prema sportu, a da opet ne pomenem mog oca koji je volio fudbal i sport uopšte. Moja želja je bila da tata bude ponosan na svoju djevojčicu i od malih nogu sam se bavila brojnim sportovima, a naročito sa loptom. Sport gdje je prisutna lopta je kolektivni, odnosno, timski rad koji sam uvijek poštovala. Dijeliti tu jednu loptu sa drugaricama i drugovima, poseban je osjećaj. Moj sportski rad je primijećen i nagrađen je prelaskom iz KK „Radnik“ u KK „Jedinstvo Aida“ Tuzla. Imala sam privlegiju da me treniraju najbolji treneri koji su bili priznati pedagoški stručnjaci, a i čast da tri puta budemo prvaci SFRJ i prvaci Evrope 1989. godine. Profesionalna karijera od 25 godina posebna je za mene, a trenutno se bavim poluprofesionalno i veoma sam zadovoljna, jer sam uspjela da uskladim profesionalni i privatni život. Završila sam fakultet, udala se, imam dvoje djece i pristojan život. Po završetku sportske karijere, formirala sam KK „Budućnost“, a suprug i ja treniramo veliki broj djece i trudimo se da stasavaju kao kvalitetni i stabilni, kako fizički, tako i psihički dobri sportisti i ljudi.
Humanitarni rad je, takođe, nešto što se vezuje za Vaš doprinos društvu i Vašoj ličnosti.
-Kada je u pitanju humanitarni rad, trudim se da o tome ništa ne govorim i prepuštam da o tome govori moja tišina. Ono što ja iskreno radim i želim je da se nađem na mjestima gdje je moja pomoć potrebna, a to prenosim i na svoju djecu. Kad kažem djecu, pri tom mislim, kako na rođenu, tako i na djecu iz kluba. Sve naše akcije radimo tiho i bez plasiranja u javnost, jer nam je cilj pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Ono što bih istakla je činjenica da živimo u vremenu kad jedan broj ljudi ima ogromnu količinu novca, a sa druge strane imamo veliki broj onih koji ne mogu svojoj djeci dati ni osnovni obrok. Moramo svi naći način da pomognemo onima kojima je pomoć neophodna.
Profesor ste fizičkog obrazovanja i zaposleni ste u OŠ „Vuk Karadžić“? Uspijevate li uskladiti sve obaveze?
-Moja primarna djelatnost je rad sa djecom i to radim sa zadovoljstvom, jer pripadam generaciji kad smo drugarice i ja sebe vidjele kao učiteljice, a drugari su sebe vidjeli kao oficire, pilote i sl. Radim posao koji sam željela i koji volim, a doživljavam ga kao da imam najveću funkciju na svijetu. Sportska sala je mjesto gdje sam maksimalno ispunjena, a po završetku radnog vremena, odlazim kući i obavljam sve ono što obavlja i svaka druga žena, idem na pijacu, kuvam, perem, peglam i čistim. Trudim se da svojoj porodici budem na usluzi u svakom trenutku, a uveče slijedi odlazak u sportsku dvoranu, gdje uživam u treninzima sa djecom. Suprug i ja uživamo u „oblikovanju“ mladih košarkašica i košarkaša, jer ih doživljavamo kao nebrušene dijamante, a naš posao je da ih kvalitetno pripremimo za buduće profesionalne sportiste. Uvijek se, ako se dobro organizujete, nađe vremena i za kafu sa drugaricama i prijateljicama, familijarne susrete, ali i druge susrete koji vam se, uslovno rečeno, nametnu zbog nekih drugih poslova ili angažovanja. S obzirom da sam posvećena radu sa djecom, svoju djecu sam takođe naučila da prvo budu dobri ljudi i da ono što imaju dijele sa drugima, jer smatram da je u životu najbolje imati neku sredinu i stajati čvrsto na nogama.
I politički ste aktivni?
-Prije osam godina sam se politički angažovala, jer sam shvatila da je politika u svim porama, a ako želimo da radimo to što radimo, jednostavno moramo da se prilagodimo uslovima. Ličnu karijeru sam ostvarila u nekom prethodnom periodu i politika mi nije trebala zbog ličnih uspjeha, ali da bih kvalitetno radila ovo što radim proteklih godina, to je prosto bilo potrebno. Politički angažman sam usmjerila da se zalažem za ženu u društvu i za kvalitetniji život svih građana.
Kada biste birali kojim putem ponovo da krenete, koji biste izabrali?
-Iz ove perspektive, kada bih ponovo birala kojim profesionalnim putem da krenem, izabrala bih isti. Po pitanju privatnog života, vjerovatno bih neke stvari drugačije oblikovala, jer sam neke odluke prerano donosila, ali to je bilo drugo vrijeme i jednim dijelom neiskustvo. Ipak, znam da je svojstveno ljudima da se u životu događaju i greške, ali i da se iz grešaka više nauči. Ja sam bila aktivni sportista i pobijedila sam na puno utakmica, ali ne krijem i da sam ih puno i izgubila. Iz poraza sam izvukla najveće lekcije i pouke, tako da se trudim da sva svoja iskustva prenosim budućim generacijama, koliko je to moguće. Bez obzira na sve, zadovoljna sam žena, jer smatram da je život jedan krug i da na kraju ipak dobijemo ono što zaslužimo.
Gdje vidite sebe u narednim godinama?
-Voljela bih da, ako budem u situaciji, djeci u našem gradu ostavim iza sebe mjesto gdje će trenirati i kvalitetno provoditi vrijeme. Sport je moja posebna ljubav i voljela bih da to bude moje zavještanje. Privatno sam zadovoljna, jer imam site i dušu i oči. Želja mi je da svi ljudi žive svoje živote, obogaćene ljudskim vrijednostima, da sva djeca budu zadovoljna, srećna i da imaju svijetlu budućnost.
BIOGRAFIJA
Dragana Čojić, rođena je 1970. godine u Bijeljini, gdje je završila osnovnu školu kao jedna od najboljnih učenica i najboljih sportistkinja škole. Košarkom počinje da se bavi sa 14 godina u Košarkaškom klubu „Radnik“, a sa 16 godina odlazi u Tuzlu, kao jedna od najtalentovanijih košarkašica BiH. Sa ekipom Tuzle, osvaja tri puta titulu Prvaka Jugoslavije, dva Kupa Jugoslavije i Titulu prvaka Evrope 1989. godine. U Tuzli je završila Srednju ekonomsku školu, a zatim Pedagošku akademiju, odsjek fizičko vaspitanje. Tokom ratnih dešavanja odlazi u inistranstvo gdje uspješno nastavlja sportsku karijeru. Vraća se u Bijeljinu 1998. godine gdje nastavlja sportsku karijeru i počinje da radi u OŠ „Vuk Karadžić“. 2006. godine osniva Košarkaški klub „Budućnost“. Danas je „KK „Budućnost“ najbolji klub za mlađe kategorije, kako u našoj zemlji, tako i regionu. Od 2006. godine do danas, Dragana je u svom domu prihvatila, brinula se i košarkaški obrazovala mnogo djece, od kojih veliki broj njih danas igra u velikim sportskim klubovima. Dobitnica je gramate Srpske pravoslavne crkve za humanitarni rad. Udata je i majka je dvoje djece.
Izvor: semberija.info