Branislav Andrić (34), diplomirani doktor veterinarske medicine, od 2007. godine bavi se intenzivnom ratarskom proizvodnjom i jedan je od najvećih proizvođača žitarica u Semberiji. Nakon očeve smrti, kako kaže nastavio je porodičnu tradiciju i trenutno obrađuje oko 240 hektara poljoprivrednog zemljišta.
– Uglavnom je u pitanju zemljište koje uzimam pod zakup. Što se tiče strukture usjeva, najviše sijem pšenicu, uljanu repicu, kukuruz i soju. Sadim i oko četiri hektara duvana. Trenutno obavljam prihranu pšenice i uljane repice. I taj posao sam upravo završio na površini oko 120 hektara. Cijene žitarica diktira tržište. Trenutno imam oko stotinu hektara zasijane pšenice i isto toliko uljane repice. Žitarice su strateški proizvodi i imaju kupca. Međutim, problem predstavljaju otkupne cijene. U prošloj godini imali smo izuzetno niske otkupne cijene pšenice i prisutno ucjenjivanje od strane otkupljivača“, kaže Branislav Andrić, ističući da na prošlogodišnjem rodu pšenice ovih dana profitiraju oni koji su imali mogućnost da je uskladište tokom jeseni i zime.
Andrić još kaže da poljoprivredni proizvođači godinama zahtijevaju zabranu uvoza pšenice tokom žetvene sezone, ali da niko njihov glas ne čuje.
-BiH zavisi od uvoza pšenice, tako da bi za sve nas puno značilo kada bi se u julu i avgustu zabranio uvoz pšenice. U najboljim godinama nismo mogli proizvesti više od 60 odsto vlastitih potreba. U prošloj godini smo uspjeli proizvesti svega 30 odsto vlastitih potreba pšenice. U ovoj godini očekujem prinos od 2,5 tona uljane repice po hektaru. Sve zavisi od niza faktora, pogotovo od količine padavina, pojave štetočina i pravovremene zaštite biljaka“.
Branislav kaže da u ovoj godini očekuje prinos od 250 do 300 tona uljane repice i oko 450 do 500 tona pšenice. U obradi zemljišta pomaže mu stric i rođak. Velike sjetvene površine podrazumijevaju i ogromna ulaganja. Za uljanu repicu po hektaru mora uložiti od 700 do 1.000 KM po hektaru. Za pšenicu to iznosi puno više, čak od 1.000 do 1.300 KM, bez zakupa zemljišta. U pitanju su direktni troškovi, bez amortizacije mašina, vlastitog rada i zakupa zemljišta. Za veliku proizvodnju neophodne su i izuzetno skupe i kvalitetne mašine. Ukoliko se ne obradi zemljište na vrijeme i ne preduzmu zaštine mjere, ovaj posao postaje uzaludan. Andrićevi kombajni dnevno mogu požnjeti 30 do 40 hektara pšenice.
Andrić je nedavno nabavio rasipač za mineralno đubrivo sa prskalicom, vrijedan oko 140.000 KM, koji se navodi satelitom i satelitski se kontrolišu sekcije preko kojih prelazi. Rasipač, bukvalno, sve sam obavlja, kada se unesu neophodni parametri u kompjuter.
Izvor: semberija info