U Termoelektrani Ugljevik dogodine počinje proces odsumporavanja, što je spas od zagađenja vazduha, ali nusproizvod tog procesa biće više od 300.000 tona gipsa godišnje.
Tako će najveći proizvođač struje u RS, za samo tri godine, uz ekološki čistu struju “usput” proizvesti i oko milion tona gipsa, koji valja negdje smjestiti ili za nešto upotrijebiti. U TE Ugljevik tvrde da imaju spremno rješenje.
– Ne treba ove bojke uzimati zdravo za gotovo, to su tek grube procjene. Najveći dio gipsa ćemo deponovati, a za jedan manji dio smo našli tržište, pa ćemo ga prodavati – rekao je nedavno Zlatko Malović, projekt menadžer za izgradnju sistema za odsumporavanje u TE Ugljevik.
Gips je bezopsan materijal, koji ima široku primjenu u raznim oblastima, od medicine i građevinarstva do poljoprivrede, proizvodnje nakita i ukrasa industrije. Ipak, brda gipsa, koji će proizvoditi ugljevička elektrana, neće biti lako “utopiti”. Radi se o ogromnoj količini ove materije, od koje se, primjera radi, može proizvesti nekoliko desetina miliona gipsanih lavova ili labudova, kakvi krase domove “dobrostojećih domaćina”, ili proizvesti rigips dovoljan za opremanje nekoliko stotina naselja stambenih zgrada. Poređenja radi, količina gipsa koja se od iduće godine očekuje u TE Ugljevik ravna je polovini ukupne godišnje proizvodnje ove materije u cijeloj BiH.
Bezopasna materija
Profesori Studijskog programa hemija na banjalučkom Prirodno-matematičkom fakultetu, međutim, tvrde da ne treba dizati buku oko ugljevičkog gipsa, jer je to bezopasna materija, čiji je najevći “grijeh” što fizički zauzima prostor. Profesori Saša Zeljković, Milica Balaban i Suzana Gotovac Atlagić upozoravaju da je naša javnost “sklona skepticizmu” čak i kada za to nema nikakavog razloga, te da je priča kako će “gips zatrpati Ugljevik” pretjerana i neosnovana.– Sve nas, i naučnike i građane RS, treba da raduje otvaranje pogona za odsumporavanje, jer će on svakako donijeti veliku dobrobit. Gips koji tim procesom bude nastajao može biti deponovan, ali se vrlo brzo može naći i neko drugo rješenje za taj nusproizvod. Osim što će fizički zauzimati prostor, nema nikakve zastrašujuće opasnosti od njegovog deponovanja – pojašnjava Milica Balaban.
Gips može imati različitu namjenu
Proces proizvodnje
Njen kolega Saša Zeljković navodi da je, za raliku od gipsa, sumporna kiselina koja nastaje u plućima ljudi kada udišu sumpor dioksid iz neprečišćenog dima termoelektrne, opasna po život i zdravlje.
– Bolesti disajnih organa, poput kancera, astme ili alergija, u velikom su porastu upravo u zonama gdje su visoke vrijednosti sumpor dioksida. Dakle, Srpsku mnogo više košta liječenje oboljelih, nego što će ikada koštati odsumporavanje – tvrdi Zeljković.
Suzana Gotovac Atagić navodi da javnosti treba objasniti kako u procesu odsumporavanja, pa i u nastanku velike količine gipsa, kroz taj proces, nema nikave zavjere niti skrivenih namjera. Radi se, kaže, o klasičnom procesu, odavno provjerenom i u praksi i u laboratorijama.
– Uprošćeno govoreći, dim se provodi kroz “supu” od kreča. Pri tome gas sumpor dioksid iz dima reaguje s kalcijumom iz kreča i nastaje gips – objašnjava profesorka Gotovac Atlagić.
Gips za bolje zemljište
– Mi sa studijskog programa hemija smo optimisti da će gips koji bude generisan u Ugljeviku naći svoj put ka primjeni. Ona je najočiglednija u građevinskoj industriji, ali čak i ako tu ne bude potrebe za gipsom iz Ugljevika, postoje i druge mogućnosti. Jedna od njih je i primjena u poljoprivredi za obogaćivanje zemljišta. Za takvu primjenu neophodno je prethodno provesti standardne provjere, a upravo tu mi možemo dati svoj doprinos u budućim istraživanjima – kaže dr Suzana Gotovac Atlagić.
Izvor: srpskainfo.com