“Sveštenik ne prestaje sa službom dokle god je sposoban i zdrav“
U jutarnjem programu BN televizije gostovao je Cviko Mojić, protojerej iz sela Puškovac kod Lopara, koji je kroz emotivno i svjedočansko obraćanje ispričao hronološku priču o svom životnom putu i svešteničkoj službi – od ranog djetinjstva obilježenog gubitkom roditelja, preko borbe za očuvanje crkve u vrijeme komunističkog režima, do aktivnog služenja i nakon odlaska u penziju.
Rani život i poziv koji se rano rodio
Protojerej Cviko Mojić rođen je 1947. godine u Puškovcu, gdje je vrlo mlad ostao bez roditelja i odrastao sa bratom i sestrama. Uprkos teškim okolnostima, već u djetinjstvu razvio je snažno interesovanje za sveštenički poziv, oslonjeno na bogatu porodičnu i seosku tradiciju – iz Puškovca potiče čak 18 do 20 sveštenika. Kako je istakao, taj ambijent i primjer starijih bili su presudni u njegovom opredjeljenju.
Bogoslovija i duhovna disciplina
Uz podršku sveštenika Braniše Radosavljevića položio je prijemni ispit u Tuzli i upisao Prizrensku bogosloviju. Život u bogosloviji opisao je kao strogo disciplinovan i formativan: rano ustajanje, jutrenje, nastava, večernje molitve i učenje. Taj internatski režim, naglasio je, bio je ključan za izgradnju samodiscipline neophodne za vođenje vjernika.
Prvi parohijski koraci
Godine 1967. rukopoložen je u čin đakona, a prve službe obavljao je u Modriči i selu Pojezna kod Dervente. U Pojezni je zatekao crkvu bez prozora i vrata, ali je uz veliki trud i pomoć parohijana hram završen i osveštan 4. avgusta 1968. godine, uz prisustvo vladike Longina.
Velika Obarska i istorijski susret
Naredna služba vodila ga je u Veliku Obarsku kod Bijeljine, gdje je predvodio izgradnju parohijskog doma i obnovu crkve. Posebno je izdvojio čast da sa svojim parohijanima dočeka Patrijarha Germana, što smatra jednim od najznačajnijih trenutaka svoje službe.
Obnova zajednice i sukob sa režimom
Početkom osamdesetih godina, tačnije 1981, obnovio je rad Pravoslavne hrišćanske zajednice u Bijeljini. To je izazvalo oštar otpor tadašnjeg režima – on i otac Petar Lukić bili su optuživani za “zavađanje naroda“ i proglašeni neprijateljima sistema.
Hapšenje i zatvor
Nakon osveštanja nove crkve u Puškovcu, koje je obavio Patrijarh German, uslijedilo je hapšenje: protojerej Cviko Mojić, otac Petar Lukić i još dvojica vjernika proveli su 60 dana u zatvoru. Zahvaljujući odlučnoj intervenciji Srpske pravoslavne crkve i Patrijarha Germana, spriječeno je krivično gonjenje i svi su pušteni na slobodu.
Istrajnost, veronauka i povratak vjeri
Po izlasku iz zatvora nastavio je službu u crkvi Svetog Đorđa, naglašavajući ogroman značaj uvođenja veronauke u škole. Kako je rekao, upravo je veronauka doprinijela povratku naroda, naročito mladih, vjeri nakon dugog perioda ateizacije.
Penzija bez prekida službe
Zvanično je penzionisan 2008. godine, kao arhijerejski namjesnik, ali ni tada nije prestao da služi. I danas, koliko mu zdravlje dozvoljava, jednom mjesečno učestvuje u bogosluženjima i pomaže mlađim sveštenicima. “Sveštenik ne prestaje sa službom dokle god je sposoban i zdrav“, poručio je.
Porodica i životna poruka
Govoreći o privatnom životu, istakao je ponos na suprugu Ljubicu, sina i kćerku, koji su, kako kaže, izrasli u čestite i uspješne ljude. Njegova završna poruka bila je jednostavna i snažna: radovati se svakom novom danu, pronaći svoju “svijetlu tačku“, vjerovati u Boga i čuvati slogu – jer samo složan narod ima budućnost.
Život i služba protojereja Cvike Mojića ostaju svjedočanstvo vjere, istrajnosti i nepokolebljive posvećenosti narodu i Crkvi, čak i u najtežim vremenima.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com