Giros je brza hrana i jedan je od najprepoznatljivijih "brendova" Grčke.
Skoro da je nemoguće sjećati se ljetnjih dana na obali jednog od tri mora u najjužnijoj balkanskoj zemlji, a ne sjetiti se ukusnog girosa.
Giros se u originalu pravi od svinjskog mesa, ali kako se svaka brza hrana prilagođava onima koji je konzumiraju, možete ga jesti i sa pilećim, ćurećim ili mljevenim mesom. Sigurno su vam dobro znani svinjski i pileći, ali postoje i druge dvije napisane varijante najčešće u tzv. kultnim giros restoranima. Baš kao i dobro znani pileći i svinjski, i giros od ćurećeg ili mljevenog mesa je veoma ukusan.
Giros meso se pravi tako što se komadi mesa slažu uspravno na dugačak bodež i potom se peče tako što se vrti oko svoje ose. Naravno, grijač za pečenje mesa nije svuda oko uspravne šipke, već samo s jedne strane.
Giros meso se stavlja u tzv. pitu zajedno sa krompirićima, namazom i salatom. Upakuje se kao fišek i spreman je za osvajanje svih gurmana.
Zanimljivo da veliki broj grčkih domaćinstava ima mini spravu na kojoj se prži giros u kućnoj varijanti.
Giros je dobio ime baš po tome što se okreće oko svoje ose. Naime, u grčkom jeziku se kretanje koje ide non stop u krug naziva giro (glagol: γύρω, a iz njega je nastao naziv giros – ο γύρος ). Tako da bi na srpskom ime omiljene nam brze grčke hrane bilo "okret".
Po predanju giros je u Grčku došao iz grada Bursa koji se nalazi u Maloj Aziji. U najjužniju balkansku zemlju su ga donijele helenske izbjeglice 1922. godine. Naime, ovaj turski gradić ima poznatu gastronomsku istoriju za koju su zaslužni kako Turci tako i Grci, Jermeni i Jevreji, pa prema tome ne treba da nas čudi što je tamo rođen grčki brend.
Giros i kebab – razlike
U Bursi je u XVIII vijeku živio veliki broj Grka. Tada je i nastao prvobitni oblik girosa koji se naziva "doner kebab". Većina nas zna da giros i kebab imaju isti oblik, ali da je razlika prije svega u mesu koje popunjava pitu za giros.
Naime, muslimanski kebab se pretežno pravi s jagnjetinom ili govedinom, dok braća Grci više preferiraju s ukusom svinjetine. Treba da napomenemo da je giros ili kebab bio omiljeno jelo svih stanovnika Burse, odnosno Turaka, Grka, Jermena i Jevreja. Vremenom se ovaj brzi specijalitet proširio i na druge otomanske gradove, ali i na arapski svijet.
Međutim, ako pogledate u dalju istoriju grada Bursa, koji je četvrti po veličini grad u Turskoj, naićićete na podatak da se prvi put spominje u spisima o Filipu V Makedonskom. Istorija kaže da je Filip poklonio grad bitonskom kralju Pursu, pa otuda i naziv grada Burs. Zanimljivo, zar ne? Tako da baš kao što je sa većinom mesta u sadašnjoj Turskoj, tako je i u Bursi uticaj kultura na način života izmješan. Prema tome teško je rasuditi etnički indetitet nekih svima dobro znanih recepata.
Kad već spominjemo Bursu, moramo da kažemo još jedan podatak koji i nije vezan za temu teksta, ali u neku ruku jeste za istoriju. Sultan Bajazit I, koji je postao vrhovni vođa Otomanskog carstva nakon smrti sultana Murata na Kosovu i oženio srpsku Oliveru, je digao najviše spomenika u pomenutom gradu.
Već smo rekli da su giros u sadašnju Grčku donijele izbjeglice 1922. godine. Iz zemlje masline se zajedno sa grčkim iseljenicima, u drugoj polovini 20. vijeka, širi konzumiranje girosa i u drugim svjetskim zemljama, prije svega u SAD i Australiji gdje živi ogroman broj Helenske dijaspore. U isto vrijeme se širi i kebab, prije svega u Njemačkoj, gdje živi veliki broj Turaka.
Izvor: nezavisne.com