Lokalno stanovništvo ih zove „mramorje“, a radi se o stećcima, tajanstvenim srednjevjekovnim nadgrobnim spomenicima, koji su pod zaštitom UNESCO, kao svjetska kulturna baština.
Skriveni su u šumama, u selima oko Lopara, a mještani, gotovo ravnodušno prolaze pored njih. Navikli su, tu su oni odvajkada.
Najveća nekropola stećaka nalazi se u selu Piperi, tačnije na razmeđi sela Piperi i Jablanica. Mnogi od njih imaju natpise, u kojima se na glagoljici “objašnjava” kome je spomenik posvećen i ko ga je podigao.
I iz Zavoda za zaštitu kulturno istorijskog i prirodnog nasljeđa Tuzlanskog kantona, istraživanjem iz 2021. godine je utvrđeno da se na području Majevice stećci nalaze na čak 40 lokacija.
Slobodan Simikić, planinar i poznavalac kulturnog nasljeđa svog zavičaja, kaže da su stećci na Majevici blago bez zaštite.
– Značajan broj stećaka je uništen, jedan, koji je bio u obliku sarkofaga, je razbijen, mada je to bio težak poduhvat. Na Majevici su stećci pravljeni od pješčara sa Ploča, a to je izuzetno tvrd kamen – kaže Slobodan.
Ona dodaje da su, što se tiče nekropole u Piperima, žene koje su vlasnice zemlje, bile su voljne za dogovor o njihovoj zaštiti, ali da se to “zaboravilo”.
U ovoj zapuštenoj i napuštenoj nekropoli, na stećcima koji, vjerovatno, datiraju iz 12 ili 13 vijeka, sačuvano je 9 epitafa. Jedan od njih posvećen je Milošu.
– Ovde leži Miloš Bratosalić na svojoj zemlji (n)a plemenitoj na Visorah, a postaviše biljeg sinovi Pribisav i Pribil i Radiš i Miliša i Vuk i s rodom – ispisano je na jednom od stećaka.
Slobodan često krstari šumama i proplancima Majevice, za koju kaže da je, najvjerovatnije, nazvana po albanskoj riječi “maja” što znači vrh, dok su Lopare, kaže Slobodan, vjerovatno dobile ime po riječi “lopa”, što na albanskom znači krava.
A otkud albanske riječi u Loparama? Pa došle su, kaže naš sagovornik, sa ljudima.
-Kao što vidite ovdje imamo selo Piperi, u koje su se vjerovatno doselili ljudi iz krajeva, koji su danas na granici Crne Gore i Albanije. Ovo područje je pitomo, brežuljkasto, pogodno za stočarstvo, pa su stanovnici sami sebe nazvali stočarima, ili tačnije kravarima, govedraima, odnosno loparima – objašnjava Slobodan Simikić.
I stećci, stećci, i stare crkve brvanare, i idilična sela i proplanci, pa i turistički centar sa skijalištem na Busiji, koji je još u izgradnji, mogli bi biti magnet za izletnike i turiste, poručuju mještani.
Ipak, priča o održivom turizmu, kao i priča o proizvodnji domaćeg sira, voća i rakije, ugrožena je najavam da bi na ovoj planini mogao biti otvoren rudnik litijuma.
Mještani i eko aktivisti su pokrenuli inicijativu “Nećemo litijum, hoćemo park prirode”, a drevni stećci su jedan od simbola njihove borbe.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: srpskainfo.com