Republika Srpska je zvanično stavila na sto temu donošenja novog republičkog ustava kojim bi trebalo da budu „popeglana“ pravila koja su nastala pod pritiskom visokih predstavnika i druge nelogičnosti, a upućeni podvlače da taj posao traži oprez i jedinstvo, upozoravajući i na činjenicu koja glasi da važećim najvišim pravnim aktom zapravo nije propisan redoslijed koraka prilikom pisanja novog teksta, već samo kako je moguće mijenjati postojeći.
Prvi Ustav Republike Srpske usvojen je 28. februara 1992. pod imenom Ustav Srpske Republike BiH i bio je temelj pravne moći, sigurnosti, legaliteta i legitimiteta Srpske, odnosno okvir kojim je definisan politički okvir Srpske i funkcionisanje njenih institucija, temelj na kojem i danas počiva.
Ustav je od 1992. do 2011. godine mijenjan i dopunjavan čak 17 puta, sa 122 amandmana, što, prema riječima i pravnika i političara, nedvosmisleno ukazuje da je ustavnopravni sistem Republike Srpske značajno reformisan, a približavanje broja amandmana broju članova izvornog ustavnog teksta značajno otežava njegovo tumačenje i primjenu.
S druge strane, iako manje poznata, činjenica je da je, prema važećem Ustavu, glavni grad Srpske zapravo Sarajevo te da nije brisana odredba koja kaže da još postoji i smrtna kazna. Uprkos pokušajima da to bude prepravljeno tokom posljednjih desetak godina, do toga nije došlo zbog protivljenja bošnjačkih predstavnika u Vijeću naroda, koje je, takođe, nametnuto poslije Dejtona i kao takvo među prvima za brisanje.
Put do novih najviših pravila vodi preko ključnih organa vlasti, odakle je i stigla potvrda da je republički vrh, poguran i prvostepenom presudom predsjedniku Republike zbog nepoštovanja odluka Kristijana Šmita iz fotelje visokog predstavnika, odlučan da Srpska dobije novi i jači Ustav.
„Za“ i „protiv“
I kada su se pojavile prve ideje o novom ustavu, gotovo sva politička i stručna javnost u Srpskoj bila je saglasna da se u taj posao mora ući, ali ipak ništa konkretnije nije, barem ne zvanično, urađeno.
Međutim, nakon posljednje najave predsjednika Republike Milorada Dodika da je vrijeme da Srpska dobije novi ustav, uslijedio je i prvi sastanak na tu temu predstavnika političkih stranaka u Narodnoj skupštini. Odazvali su se svi iz vladajuće koalicije, a iz opozicije samo PDP, dok je SDS stava da u uzavreloj atmosferi, u vrijeme duboke krize, ne treba otvarati pitanja koja zahtijevaju stabilne društvene okolnosti, širok konsenzus i na kraju i referendumsko izjašnjavanje građana. Temu donošenja novog ustava treba, smatraju, ostaviti za period kada se strasti i tenzije smire, dodajući da će pažljivo pratiti šta piše u novom tekstu i kada se njegova verzija pojavi u javnosti, dati doprinos u parlamentarnoj proceduri, ako do nje dođe.
Lider SPS-a Goran Selak, koji je prisustvovao sastanku, naglasio je da je potrebno podsjetiti da je više od polovine članova Ustava Srpske promijenjeno i da je vrijeme za novi, prečišćeni tekst.
– Mora se voditi računa da Ustav Srpske bude u skladu sa Dejtonom i Ustavom BiH. Treba uključiti akademsku zajednicu i stručnu javnost u raspravu koja slijedi i tek onda pristupiti donošenju novog teksta. Ustav je političko-pravni akt, tako da je potrebna politička volja i da se uključe i pravnici – rekao je Selak za „Glas Srpske“.
Da bi se došlo do novog ustava, potrebna je u startu inicijativa koja može da dođe od predsjednika Republike, Vlade i 30 narodnih poslanika, pa tekst nacrta i tako dalje.
– Razgovaraćemo. Neophodno je srpsko jedinstvo, okupiti političke partije i iskoristiti priliku da svi sa sjedištem u Srpskoj razgovaramo o tome – rekao je Selak naglašavajući da ovo nije priča od juče, nego da se o njoj diskutuje unazad nekoliko godina.
Profesor ustavnog prava Mile Dmičić navodi da se novi ustav može očekivati kada bude postojala najšira podrška svih onih koji će „živjeti pod tim ustavom“.
– Kao konstitucionalista mogu poslati poruku pravničkoj nauci i struci koja mora postati svojevrstan vid pomoći i savjesti naroda, studenti i đaci moraju da se uče da je pravo vještina dobrog i pravednog, a ustavopisci i zakonopisci još više naglašavati da „pravda drži zemlju i gradove“. To znači da moraju postojati i funkcionisati organi i institucije, jedinstvo i sabornost, funkcionisanje instrumenata i mehanizama, stabilan i efikasan pravni poredak i red, što predstavlja uslove za sprovođenje izvornih dejtonskih rješenja i stvaranje stabilnog oporavka, ekonomskog, socijalnog i društvenog razvoja – poručio je Dmičić za „Glas“.
Pravila i tumačenja
Bošnjački političari su, naime, na prve navode o tome da Srpska namjerava da mijenja pravila ponašanja na svojoj teritoriji, odbacili ideju o tome, a u prvi plan su, s druge strane, isplivala različita mišljenja o tome na koji način je zapravo moguće donositi novi najviši pravni akt svake zemlje.
Pojedini političari i pravnici smatraju da odluku donosi samo Narodna skupština, dok drugi tvrde da je, kao i kod promjene, potrebno glasanje i u Vijeću naroda gdje su, inače, zapeli i ranije usvojeni amandmani na Ustav koji su dobili potrebnu podršku poslanika.
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić ima svoj stav. On je nakon prvog sastanka sa predstavnicima stranaka izjavio da za novi ustav nije potrebna većina u Vijeću naroda Srpske.
– Ako se izglasa novi ustav, to se čini ustavnim referendumom ili dvotrećinskom većinom, a ako se rade promjene Ustava, treba većina u Vijeću naroda – rekao je Stevandić.
Procedura je, kako je rekao, takva da se na prvoj sjednici donosi odluka o promjenama ili o novom ustavu, odmah slijedi druga na kojoj se usvaja nacrt, potom slijedi javna rasprava, tek poslije nje je treća sjednica na kojoj će se izmijeniti ili izabrati novi ustav.
Pojasnio je da je potrebna prosta većina na prvoj i na drugoj sjednici, dok novi ustav usvaja dvotrećinska većina ili 56 poslanika, odnosno 55 po novom tumačenju.
– Kolege sam upoznao sa tim, dao im sve primjerke ranijih ustava i rekao da napravimo neku novu telefonsku konsultaciju – rekao je Stevandić.
Ustavom Republike Srpske je, naime, definisana samo promjena Ustava i to članovima od 132 do 137. Prijedlog da se pristupi promjeni Ustava mogu podnijeti predsjednik Republike, Vlada i najmanje 30 poslanika Narodne skupštine. O prijedlogu da se pristupi izmjenama odlučuje republički parlament, a nacrt akta o promjeni Ustava utvrđuje Narodna skupština većinom glasova od ukupnog broja poslanika.
Ustav propisuje da nacrt akta o promjeni Ustava ide na javnu raspravu, nakon koje Komisija za ustavna pitanja Skupštine utvrđuje prijedlog akta o promjeni Ustava. Amandmanima je definisano da o prijedlogu akta o promjeni Ustava odlučuju Narodna skupština i Vijeće naroda.
– Promjena Ustava je usvojena ako za nju glasa najmanje dvije trećine od ukupnog broja narodnih poslanika i većina članova Vijeća naroda iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih – piše u važećem tekstu Ustava.
Ukoliko promjena Ustava ne bude usvojena, prijedlog, o istom pitanju, se ne može ponoviti prije isteka tri mjeseca od dana kada je prijedlog odbijen.
– Akt o promjeni Ustava proglašava Narodna skupština. Ustav se može mijenjati ustavnim amandmanima. U slučaju ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti Narodna skupština može utvrditi prijedlog promjene Ustava i usvojiti ustavne amandmane na istom zasjedanju, bez otvaranja javne rasprave – navedeno je u republičkom Ustavu.
Istorijske odluke
Sadašnji Ustav je stigao nakon istorijske odluke o osnivanju Skupštine srpskog naroda 24. oktobra 1991, a nakon što su deset dana ranije srpski poslanici preglasani u Skupštini tadašnje SR BiH. Ta Skupština je 9. januara 1992. godine usvojila Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda BiH, a potom jednoglasno i Ustav. Rad na tom aktu, kako je govorio pokojni Momčilo Krajišnik, inače prvi predsjednik Skupštine, počeo je pri povratku sa konferencije u Lisabonu, oko 15. februara, kada se vidjelo da drugi negiraju mogućnost dogovora.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: glassrpske.com
